Prisjećajući se djetinjstva, kazao je da je ono bilo bezbrižno i porodično, ali da je odrastao u nemirnom kraju čije su tenzije na kraju kulminirale ratom.

„Imao sam 27 godina kada je počeo rat“, naveo je, dodajući da je uslijedio sporazum nakon kojeg su vojska i policija napustile prostor Kosova i Metohije, a narod ostao nezaštićen.

Prema njegovim riječima, uslijedili su napadi, strah i egzodus.

„Počeli su da ubijaju narod, pa je narod zato i otišao“, kazao je.

Njegova porodična kuća je, kako tvrdi, nakon rata srušena.

„Mnogo toga je izgubljeno, ali ostale su uspomene“, istakao je.

Na pitanje o najtežem trenutku u životu, Dobričanin je rekao da mu je izuzetno teško pao gubitak oca.

„Bio sam ljekar, kao što je i on bio. Znamo da je smrt sastavni dio života“, kazao je.

Ipak, dodaje da je najteži momenat bio odlazak sa Kosova.

„To ljudi koji nisu doživjeli ne mogu da shvate – da iz jednog dobrog života odlazite u nepoznato, da cijeli život spakujete u jedno auto, dok vas protjeruje narod koji vas patološki mrzi“, rekao je.

Govoreći o ličnim željama, naveo je da bi volio da može da popije kafu sa svojim ocem, kako bi ispričali ono što je ostalo neizrečeno.

Na nešto lakše pitanje – koji bi političar najviše varao u monopolu – uz osmijeh je odgovorio: „Ibrahimović, on je sve vlasti prevario. Mada ga cijenim, ali smo dijametralno suprotni.“