Presudom Višeg suda u Podgorici, koju je potpisao sudija Zoran Radović, krivice su oslobođeni ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, kojima je optužnicom SDT-a na teret bila stavljena organizacija i finansiranje takozvanog državnog udara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine i nasilne promjene tadašnje vlasti u Crnoj Gori.
Tom presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg Demokratskog fronta – aktuelni predsjednik državnog parlamenta Andrija Mandić, poslanik i predsjednik DNP-a Milan Knežević, Mandićev vozač Mihailo Čađenović i penzionisani general srpske Žandarmerije Bratislav Dikić.
Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana – Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. godine.
Lisice na ruke su im tada stavljene zbog sumnje da su imali zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine Crne Gore.
SDT: Sve oglasiti krivim
Tužioci Vučinić i Milić su u žalbi na oslobađajuću presudu sudije Radovića predložili da Apelacioni sud donese odluku kojom će sve okrivljene oglasiti krivim.
Dvojica tužilaca smatraju da je u prvostepenom postupku došlo do bitne povrede krivičnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
“Tročlano vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Zoran Radović, proizvoljno je i činjenično neutemeljeno davalo razloge za neprihvatanje i nepoklanjanje vjere iskazu svjedoka saradnika Saše Sinđelića“, smatraju Vučinić i Milić.
Radović: Nije bilo dokaza
Skoro jednosatnom čitanju njihove žalbe na sjednici Apelacionog suda, prethodilo je dvostruko duže čitanje zaključka prvostepene presude sudije Radovića.
“Nije bilo dokaza da su optuženi krivi za djela koja su im stavljena na teret pa se oslobađaju… Da bi se neko proglasio krivim mora postojati izvjesnost u činjenicima, a toga nema”, piše u obrazloženju presude sudije Radovića.
Oružje koje je bilo stavljeno na teret pripadnicima navodne kriminalne grupe Šišmakova i Popova, utvrdio je on, “nikada nije ušlo u Crnu Goru“.
“Od kompletnog naoružanja koje se navodi u optužnici, u Crnu Goru unesena su samo dva mobilna telefona marke “Lenovo“… Oprema koja je trebalo da posluži za nasilan ulazak u Skupštinu nije unijeta u Crnu Goru, a tvrdnja da su specijalne jedinice trebalo da pucaju u crnogorsku policiju nije dokazana”, obrazložio je Radović.
Lideri tadašnjeg DF-a, Andrija Mandić i Milan Knežević, naveo je on, u februaru 2016. godine bili su u zvaničnoj poseti Rusiji.
“Svako je mogao da zna za njihov odlazak. Vijeće je ocijenilo da nema dokaza da su Mandić i Knežević u Moskvi imali komunikaciju sa Eduardom Šišmakovim. Govori koje su održali 14. oktobra 2016. godine, uoči parlamentarnih izbora, kada se saslušaju cjelovito, što smo mi uradili, ne odudaraju od govora drugih političara sa ovih prostora”, rekao je tada Radović.
Iz tog govora se, ocijenio je u presudi, ne može zaključiti da su Mandić i Knežević pozivali na demonstracije.
“Sve radnje koje su navedene u optužnici su pripremne radnje i nije dokazan pokušaj terorizma”, obrazložio je sudija Radović u presudi.
Nastavak sjednice Apelacionog suda zakazan je za sjutra, kada će biti predočeni odgovori advokata odbrane na žalbu tužioca Vučinića i Milića.
Nakon toga očekuje se da sud u roku od mjesec donese odluku.
R.G.
