NATO bombardovanje na nekadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju trajao je 78 dana. Udari na tadašnju zajedničku državu Crne Gore i Srbije počeli su predveče 24. marta 1999. godine, a okončani su u junu.

Tokom bombardovanja stradali su civili, pripadnici vojske i policije, a posljedice su pogodile cijeli region.

Na današnji dan, prije 27 godina, miran aprilski dan u ovoj varošici prekinule su bombe i projektili kada je bombardovan most u centru Murine, mirnoj varošici na sjeveru Crne Gore.

Prema podacima Akcije za ljudska prava (HRA) poginuli su: Miroslav Knežević (14), Olivera Maksimović (13), Julija Brudar (11), Vukić Vuletić (46), Milka Kočanović (69) i Manojlo Komatina (72).

U vrijeme bombarodovanja, u Murinu se nije nalazila nijedna jedinica vojske niti vojni objekti koji bi mogli predstavljati NATO cilj. Osim mosta u ovom mjestu oštećeni su i drugi civilni objekti, kao što su prodavnica i Dom kulture.

Oštećene porodice su tužile Crnu Goru za naknadu štete jer ih niko nije upozorio na opasnost od bombardovanja, iako je NATO obavještavao nadležne o planiranim ciljevima.

Prema podacima iz medija, porodice žrtava iz Murina tužile su državu Crnu Goru, tvrdeći da stanovništvo nije bilo upozoreno na opasnost, iako je NATO unaprijed obavještavao nadležne o ciljevima koje će gađati.

Tužba je odbačena kao zastarjela. Tek nakon više od dvije decenije porodicama žrtava iz Murina priznat je status civilnih žrtava rata kroz izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, a donijeta je i odluka da im se isplate jednokratne naknade.

Danas, sam centar Murina poslije 1999. godine dobio je novo ime – „Trg NATO žrtava“.

“Najteže mi je bilo da gledam svoje učenike kao žrtve”

Profesor umjetnosti u penziji Vuk Marsenić, prilikom obilježavanja 25 godina od bombardovanja za Portal RTCG, sa 85 godina, sa tugom i mukom prisjećao se tog dana, ističući da je to bio najteži trenutak u njegovom životu, ispunjen bolom.

Kako je kazao i sam je bio sam svjedok žalosnih prizora koji je zabilježio fotoaparatom. Ipak, profesor je rekao da mu je najteže bilo kada je među stradalima vidio njegove učenike.

Vuk je u izjavi za Portal RTCG  kazao da je prva granata pala negdje na području Gornje Ržanice, uzvodno, pored Lima, na nekoj pustoj poljani.

“Mislim da je to bila opomena. Ja sam bio krenuo u Plav sa prijateljima, ali smo tog trenutka odlučili da se vratimo u Murinu, kao da smo naslutili da se na ovoj prvoj granati neće završiti. Onda je počelo bombradovanje varoši i sve je trajalo oko dva sata, počevši od te prve granate“, priča danas ovaj čovjek u dubljoj starosti.

Koliko je granata palo, dok stari kameni most nije do kraja srušen, ne zna ni sam tačno da kaže.

“Neko priča 12, neko 18. Sjećam se da je jedna bila ispod mosta neaktivirana. Bila je dužine oko dva metra. Vojska i policija su je nekako izvukli, odnijeli daleko od varoši, i aktivirali je“, kaže Marsenić.

Prema njegovim riječima, narod koji je uspio da pobjegne bio je visoko u šumi iznad varoši, odakle su posmatrali i čekali da se bombardovanje završi.

Osim što je likovni umjetnik, ovaj čovjek je pasionirani fotograf, i ni tog dana nije se odvajao od fotoaparata, sa kojim je napravio oko dvjesta fotografija najstravičnijeg događaja u bližoj istoriji Crne Gore.

“Pedeset fotografija sam poklonio Domu kulture, gdje čine stalnu postavku i sklanjaju se privremeno samo u vrijeme organizovanja nekih drugih izložbi. Ostale fotografije su kod mene. Imam i jedan manji album ovdje u kući, kada dođe neki znatiželjnik.

Iako se sa tugom svega sjeća, zadovoljan je kada danas čuje kako se priča, da nije bilo njega, skoro da se ne bi znalo kako se sve dogodilo.

Crna Gora je od 2017. godine članica NATO i prva je država u svijetu koju je alijansa bombardovala, a koja je kasnije postala njen punopravni član. Tokom bombardovanja u Crnoj Gori je stradalo devet osoba, od čega sedam civila i dva pripadnika VJ/MUP.

Prvog dana napada, 24. marta 1999. godine, stradao je vojnik Saša Stajić iz Beograda.

On je poginuo u krugu kasarne u Danilovgradu.

U napadima koji su uslijedili početkom aprila 1999. godine snage NATO-a bacile su bombe na aerodrom u Golubovcima.

Vazdušni napadi na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju okončani su potpisivanjem Kumanovskog sporazuma 9. juna, poslije koga je uslijedilo povlačenje snaga jugoslovenske vojske i policije sa Kosova, na čijoj teritoriji je uspostavljena civilna misija Ujedinjenih nacija (UNMIK).