Žalba im je, navela je ona, dostavljena na odlučivanje 8. decembra prošle godine.

Prethodila joj je oslobađajuća presuda kojom je sutkinja Višeg suda u Podgorici, Vesna Kovačević, oslobodila bivše funkcionere DPS-a i SD-a, Predraga Bošković, Dragicu Sekulić, Suzanu Pribilović, Ivana Brajović, Damira Šehovića, Budimira Šegrta, Sanju Vlahović, Suada Numanovića, Osmana Nurkovića, Dražena Miličkovića, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića, optužbe da su zloupotrijebili službeni položaj prilikom dodjele stambenih kredita.

Nekadašnji funkcioneri bili su optuženi da su, od 2016. do 2020. godine, kao članovi Komisije za stambena pitanja Vlade Crne Gore, u saizvršilaštvu učinili produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja i oštetili državu za 2,6 miliona eura.

“Oni su osumnjičeni da su, suprotno Odluci o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera i bez plana za rješavanje stambenih potreba i procjene stručne komisije Uprave za imovinu, odobrili i dodijelili stambene kredite za poboljšanje uslova stanovanja za 119 javnih funkcionera i zaposlenih u državnim i organima državne uprave, u iznosima između 17.500 i 40.000 eura i tako im pribavili korist, a budžetu Crne Gore nanijeli štetu od 2.604.740 eura”, kazao je ranije specijalni tužilac Vukas Radonjić, koji je potpisao optužnicu protiv bivših funkcionera.

“Ponovno suđenje, ali ne pred vijećem sudije Vesne Kovačević”

On je žalbu Apelacionom sudu izjavio zbog, obrazložio je u tom aktu, “bitnih povreda odredaba krivičnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“.

“Predloženo je da drugostepeni sud ukine presudu prvostepenog i vrati predmet na ponovno suđenje, a da naredi da se novi glavni pretres pred prvostepenim sudom održi pred potpuno izmijenjenim vijećem“, saopšteno je ranije iz SDT-a.

U žalbi je pojašnjeno da se novi glavni pretres održi pred drugim vijećem zbog, kako si naveli, “brojnosti i težine učinjenih povreda pravila postupka, potpuno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a naročito kod činjenice da je predsjednica vijeća koje je donijelo oslobađajuću presudu, u potpunosti ignorisala stav Vrhovnog suda Crne Gore iz presude od 25. marta 2024. godine”.

“Kojom je usvojen zahtjev za zaštitu zakonitosti i konstatovana povreda zakona u korist okrivljenih upravo u krivičnom predmetu u kojem je ona postupala kao predsjednik vijeća iz člana 24 stav 7 Zakonika o krivičnom postupku, prilikom donošenja prvostepene nezakonite odluke, sa kojim je bila upoznata”, piše u žalbi tužioca Radonjića.

“Zaboravili na zahtjev za naknadu štete”

Sud je, naveo je on, okrivljene oslobodio od optužbe “ne navodeći u izreci i da je takva presuda izrečena jer nije dokazano da su optuženi učinili djelo za koje su optuženi”.

“Osim toga, iako su zamjenici Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, tokom glavnog pretresa, ali i u završnoj riječi podnijeli imovinsko-pravni zahtjev za naknadu štete, konkretno određujući njegov iznos u odnosu na svakog od optuženih, sud nije, u skladu sa članom 379 stav 4 u vezi člana 239 stav 3 Zakonika o krivičnom postupku, donio odluku o postavljenom imovinsko-pravnom zahtjevu, što je bio obavezan, pa čak i u slučaju donošenja oslobađajuće presude, kada je dužan da uputi ovlašćeno lice da imovinsko-pravni zahtjev može ostvariti u parničnom postupku”, piše u žalbi tužioca Radonjića.

R.GRBIĆ