Naime, Vlada je predložila izmjenu visine poreza za prženu i neprženu kafu.

Vlada je u skupštinsku proceduru dostavila Predlog izmjena i dopuna Zakona o porezu na kafu.

“Osnovni razlozi za izmjenu Zakona obrazlažu se potrebom osiguranja ravnopravnog pravnog statusa za proizvođače i uvoznike kafe zasnovanog na principima konkurentnosti i pravičnosti za sve učesnike u prometu navedenim proizvodom”, navodi se u obrazloženju tog pravnog akta.

Predloženim izmjenama i dopunama bi visina poreza za prženu kafu umjesto 80 centi predlaže jedan euro po kilogramu neto mase tog proizvoda.

Odredbama Zakona uvedena je obaveza plaćanja poreza na kafu koja se na teritoriji Crne Gore stavlja u slobodan promet.

Zakonom, koji se primjenjuje od 28. februara 2015. godine, definisano je da je obveznik poreza na kafu preduzeće ili pojedinac, odnosno preduzetnik, koji u poreskom skladištu proizvodi kafu, odnosno onaj koji uvozi kafu na teritoriji Crne Gore.

Obaveza obračunavanja poreza na kafu nastaje prilikom uvoza i u trenutku otpremanja kafe iz poreskog skladišta.

Građani još nisu ni primile uvećane plate, a poskupljenja su sa prvim danima 2022. godine već krenula.

Program “Evropa sad” već daje rezultate, jer je već par dana skuplje gorivo, a najavljena su i poskupljenja brašna i hljeba.

Od 10. januara poskupljao je i hljeb, pa će vekna osnovne vrste hljeba iznositi 65, umjesto dosadašnjih 50 centi.

Već su porasle i cijene osnovnih životnih namirnica, o čemu smo svojevremeno pisali, pa je pored brašna i hljeba, poskupilo i ulje koje košta 1,80 eura. Takođe, građani bi za 200 grama kafe morali da izdvoje od dva do tri eura.

Nakon porasta cijena osnovnih životnih namirnica, za očekivati je da će građani moći da kupe isto onoliko koliko su mogli sa platama bez povećanja. Razlike neće biti, pa tako građani neće ni osjetiti povećanje zarade od silnih poskupljenja.

Ako svemu ovome dodamo to da su i cijene građevinskog materijala već duže vrijeme više nego duplo porasle, samim tim i cijene nekretnina, postavlja se pitanje kako će se mladi odlučiti za formiranje porodice, posebno u vremenima kada ih je država potpuno ostavila na cjedilu.

Zar nije cilj programa “Evropa sad” da građani, sa povećanim zaradama žive lagodnije, a ne da povećanjem cijena osnovnih životnih namirnica bukvalno ni ne osjete da su im plate povećane?

Prema sadašnjim cijenama namirnica nijedna porodica u Crnoj Gori ne bi mogla da preživi bez deset evra dnevno, što je opet malo, jer bi se sa tim novcem mogla kupiti manje kvalitetna hrana i namirnice.

Građane će na kraju mnogo više “pogoditi” cijene u prodavnicama nego povećanja zarada koje će očito biti kratkog daha.