Sveti Luka je jedan od prvih propovijednika hrišćanstva, savremenik Isusa Hrista i autor jednog od četiri Jevanđelja. Crkva ga smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa, pošto je živopisao tri ikone Presvete Bogorodice i ikone Svetih apostola Petra i Pavla. Smatra se da je Sveti Luka lično poznavao Bogorodicu i da su tri ikone sa njenim likom koje je svetitelj naslikao najbliže njenom pravom izgledu. Poznata je “ikona u ikoni” koja predstavlja Svetog Luku i u perspektivi ikonu Bogorodice koju svetitelj oslikava. Ovaj svetitelj rodom je iz Antiohije.

U mladosti je izučio grčku filozofiju, medicinu i živopis. U vrijeme Hristove djelatnosti na zemlji, Sveti Luka dođe u Jerusalim, gdje vidje Spasitelja licem u lice, ču njegovu spasonosnu nauku i bi svjedok čudesnih djela njegovih. Povjerovavši u Gospoda, Sveti Luka bi uvršten u sedamdeset apostola. Zajedno sa Kleopom vidio je vaskrslog Gospoda na putu za Emaus.

Po silasku Duha Svetoga na apostole, Luka se vratio u Antiohiju i postao satrudnik apostola Pavla. Sa apostolom Pavlom putovao je u Rim obraćajuću Jevreje i neznabošce u vjeru Hristovu. Na molbu hrišćana napisao je Jevanđelje, oko 60. godine.

Po mučeničkoj smrti apostola Pavla, propovijedao je po Italiji, Dalmaciji i Makedoniji. Sveti Luka je život okončao u 84. godini kada ga, kako je zapisao vladika Nikolaj Velimirović, idolopoklonici udariše na muke, Hrista radi, i objesiše o jednu maslinu u Tebi Beotijskoj. Čudotvorne mošti Svetog Luke prenesene su u Carigrad u vrijeme Konstancija, sina Konstantinovog. Praznik je u narodu poznat kao Lučindan i česta je slava pravoslavnih porodica. Vjernici ga slave i kao iscjelitelja i zaštitnika pojedinih zanata.

Sveti Petar Cetinjski bio je mitropolit crnogorski. Rođen je 1749. u selu Njeguši. Stupio je u monaški čin u svojoj 12. godini. Godine 1782. postaje mitropolit i gospodar Crne Gore. Sav svoj život, viteški i sveti, posvetio je svom narodu. Radio je na pomirenju zavađenih plemena i branio zemlju od osvajača. Proslavio se pobjedom nad Napoleonovom vojskom u Boki i Dalmaciji. Iako je bio knez, živio je kao prost monah u jednoj tjeskobnoj keliji. Upokojio se 31. oktobra 1830. godine. Njegove čudotvorne mošti počivaju u Cetinjskom manastiru.