Sveta Petka rođena je krajem 10. vijeka u Epivatu, gradu u Vizantiji, u imućnoj i pobožnoj porodici. Imala je brata Jevtimija, koji se veoma mlad zamonašio, a kasnije postao episkop maditski.
Poslije smrti roditelja, podijelila je svoje bogatstvo siromašnima i zamonašila se u Carigradu, gdje je dobila ime Paraskeva.
Prema predanju, mnogo godina provela je u pustinji, posvećena postu, molitvi i usamljeničkom životu. Predanje kaže da joj se u snu javio anđeo i uputio je da se vrati u otadžbinu i širi Hristovu vjeru, pa se zato na ikonama prikazuje u monaškoj odeći, sa krstom u ruci.
Jedna je od najpoštovanijih svetiteljki u pravoslavnom svijetu.
Kult Svete Petke u Srbiji
U srpskom narodu poštovanje Svete Petke naročito je ojačalo krajem 14. vijeka, posle Kosovske bitke.
O prenosu moštiju Svete Petke iz Vidina u Srbiju pisao je Grigorije Camblak, srednjovjekovni pisac i crkveni poglavar, koji je kasnije postao kijevski mitropolit. Njegova djela ostavila su značajan trag u staroj srpskoj, bugarskoj i ruskoj književnosti.
Mošti Svete Petke tokom vjekova više puta su prenošene iz jednog grada u drugi.
Prema predanju, na njenom grobu događala su se čuda. Bugarski car Jovan Asen Drugi je 1238. godine preneo mošti Svete Petke u Trnovo, tadašnju bugarsku prijestonicu.
Nakon osmanskog osvajanja Bugarske, mošti su, po naredbi sultana Bajazita, prenijete u moldavski grad Jaši.
Knjeginja Milica uspjela je 1396. godine da izmoli mošti svetiteljke i položi ih u crkvu Ružicu na Kalemegdanu.
Sultan Sulejman Veličanstveni prenio je mošti Svete Petke 1521. godine u Carigrad.
Konačno, carigradski patrijarh Partenije poklonio je 1641. godine mošti moldavskom knezu Vasiliju Lupuluu, koji ih je prenio u Jaši i položio u crkvu Sveta tri jerarha, gdje se i danas nalaze.
Zaštitnica žena
Sveta Petka se u narodnom vjerovanju smatra zaštitnicom žena, majki i porodilja. Njoj se mole žene različitih vjera i nacionalnosti, tražeći pomoć, utjehu i zaštitu. Mnogi vjernici slave je i kao krsnu slavu.
I danas se veliki broj ljudi obraća Svetoj Petki molitvom, tražeći pomoć u bolesti, nevoljama i životnim iskušenjima. U narodu su rasprostranjena svjedočanstva o snovima u kojima im se svetiteljka javila i uputila ih šta da čine.
U blizini pojedinih hramova posvećenih Svetoj Petki nalaze se izvori i česme za koje narod vjeruje da imaju ljekovita svojstva.
Narodna vjerovanja i običaji
Prema narodnim vjerovanjima, na dan Svete Petke ne bi trebalo prati veš, šiti niti obavljati teške fizičke poslove. Posebno se vjeruje da tog dana žene treba da se uzdrže od rada.
Prema običaju, osobe koje imaju zdravstvene tegobe odlaze u crkvu i umivaju se vodom sa izvora ili česme u blizini hrama posvećenog Svetoj Petki.
U nekim krajevima vjeruje se da mlade djevojke na Svetu Petku treba da beru cvijeće i njime ukrase dom kako bi u njemu tokom godine vladali sloga i mir. Djevojčicama se, prema običaju, oblače nove haljine, uz vjerovanje da će ih pratiti sreća.
Postoji i vjerovanje da djevojke treba da pojedu parče slavskog kolača i sačuvaju mrvice, jer će te noći, navodno, u snu videti svoju sudbinu i budućeg muža.
Prema jednom od narodnih običaja, slavska trpeza na dan Svete Petke ne sklanja se do sjutradan. Kada gosti odu, domaćica bi trebalo da okadi trpezu tri puta, kako bi svetiteljka posjetila i blagoslovila dom.
