U besjedi na kraju liturgijskog sabranja, mitropolit je podsjetio da je Gospod okupio Svoje apostole po Svome vaskrsenju, one iste, kako je rekao, koji su se razbježali na Veliki petak, osim Jude Iskariotskog, koji je otpao po svojoj pomračenosti i objesio se.

”A Gospod je ostale apostole, koji su bili istraumirani i jedva su povjerovali u Hristovo vaskrsenje, čitajte Jevanđelje pa vidite kako javljaju Žene Mironosice, vidjele su Ga vaskrsloga, kako su vidjele anđele koji svjedoče NJegovo vaskrsenje, oni ne vjeruju, ali ih je On sabrao i okupio. Tako, dakle, snishodi Gospod našim ljudskim manama i slabostima, samo ne snishodi našoj pakosti i našoj zlobi, a kada je čovjek slab i nemoćan i ima nedostatke, to Gospod sve nadopunjuje. I vaznio se na nebo, jer je pokazao da je pobjedio silu zemaljske teže, da je pobjedio zakone prirode”, kazao je on.

Mitropolit je naglasio da je Gospod, vaznijevši se na nebo, te sjednuvši sa desne strane Oca, vaznio Svoju ljudsku prirodu u najvećoj slavi i povezao nebo i zemlju.

”Raduje se i nebo i zemlja i nebeska Crkva, gdje su anđeli, Svetitelji Božiji, i mi ovdje na zemlji istim duhom slavimo Ime Božije i sjedinjujemo se u ljubavi Božijoj. A to što je Gospod uznio Svoju ljudsku prirodu na nebo i sjeo sa desne strane Boga i Oca, to znači u najvećoj slavi. To nije u nekom prostornom smislu, nego u najvećoj slavi i časti je ljudska priroda u Hristu Isusu, Gospodu našem, na nebesima. To znači da mi treba da težimo prema nebu, prema nebeskim vrijednostima. I od davnina su ljudi govorili da se nebeske vrijednosti, božanske, oslikavaju u čovjekovoj duši, a to je sve Gospod Isus Hristos otkrio i sve proslavio”, dodao je.

Pohvalio je trud i brigu mještana sela Drušići, rodnog mjesta blaženopočivšeg Mitropolita Danila Dajkovića, oko hrama Svetog Nikole, te skrenuo pažnju da je tako jednako važno vratiti se svojim ognjištima i vrijednostima svojih predaka, koji su, kako je kazao, živjeli za vjeru pravoslavnu i Crkvu Božiju.

”Draga braćo i sestre, mi danas slavimo slavu ovoga sela po staroj tradiciji, obnavljamo staru tradiciju, ali to bi malo značilo da vi niste obnovili ovaj sveti hram. Vidite kako ste se lijepo potrudili i obnovili ovaj sveti hram. Vraća se polako život u ovo prelijepo mjesto, prelijepo selo, Bogom dano. Da ga ne zaboravite, da se, kao što ste se vratili ovome svetom hramu, vratite i svojim ognjištima, svojim domovima, svojim grobovima, da ih ne zaboravite, da ne zaboravite one vrijednosti koje su njegovali vaši sveti preci”, naglasio je mitropoilit.

On je kazao da mu je posebna radost doći u rodno mjesto blaženopočivšeg mitropolita Danila Dajkovića.

”Znali smo čestitu starinu, dao mi je blagoslov za Teološki fakultet, a poslije smo bili sa njim u poslednjim godinama njegovoga života i vidjeli jedan svetački lik, velikoga mitropolita Danila Dajkovića, koji je poznat po mnogo čemu, naročito po njegovoj junačkoj, viteškoj borbi za očuvanje Lovćenske kapele i Njegoševog amaneta. Pa bi se reklo, nije uspio, bio je poražen, ali izašao je kao moralni pobjednik i, što je još važnije, spasio je obraz Crne Gore. Sa rušenjem Lovćenske kapele ponizili su Crnu Goru, ali toga mnogi nijesu svjesni, nego na tom bezakonju hoće da prave budućnost Crne Gore, a ne može se napraviti na onome što ne valja i što je unijelo bratski razdor i što je oskrnavilo svetinju — Njegošev grob”, naveo je.

Mitropolit je poučio da se na tome ne može praviti budućnost Crne Gore, nego se pravi na Njegoševom zavjetu i, kako je rekao, na zavještanju i na muci mitropolita Danila i kasnije njegovoga naslednika, mitropolita Amfilohija.

”Na tome će se graditi Crna Gora, budite sigurni”, poručio je mitropolit Joanikije.