Novi kolektor koji će se graditi unutar industrijske zone Kombinata aluminijuma, kako pojašnjavaju iz Glavnog grada, nalazi se na više od kilometar od jezgra Botuna, a prva, kažu, urušena kuća je udaljena 141 metar. Ipak, mještani pojašnjavaju da te tvrdnje ne odgovaraju stvarnom stanju.

“A ovdje gdje se mi nalazimo, ovo je urbanistička parcela koja je namijenjena za te namjene, a prva kuća je 63 metra. I otprilike dvije trećine kombinata pripada katastarskoj opštini Botun i opštini Zeta”, kazao je mještanin Slavko Vukčević.

A saopštenjem kojim objašnjavaju udaljenost stambenih objekata, demantovali su, kaže Vukčević, sami sebe, jer je prvim elaboratom o uticaju na životnu sredinu definisano da je prva kuća na 697 metara. Direktor Vodovoda tvrdi da se kuća nalazi na 140 metara od budućeg postrojenja, a ne industrijske zone KAP-a.

“Dakle, ovo su podaci koje smo dobili od stručnih službi koji se svakako mogu provjeriti, ali ovdje je mjerena znači udaljenost od samog postrojenja, ne od kraja cijele ili od kraja industrijske zone, već od samog postrojenja, jer u suštini ovdje i govorimo o uticaju postrojenja na same stambene objekte”, istakao je direktor Vodovoda, Aleksandar Nišavić.

Između ostalog u saopštenju se navodi i da određene kuće nemaju dozvolu, što, kako kažu mještani, niti odgovara činjenicama, niti je relevantno za izgradnju novog postrojenja.

“Svi su gradili na svoje parcele. Ako je 10 ili 30 kvadrata uzurpirano, da se definiše ograda, to su već sitnice koje njih ne treba da brine, ono što ih brine je industrijska zona. Znači, ova kuća je napravljena negdje pedesetih godina, ova je kuća prije 2000. godine, detaljni urbanistički plan industrijske zone je donesen 2008. godine, znači nisu oni gradili stambene objekte u industrijskoj zoni, nego industrijska zona je uzurpirala, da kažem, njihovo poljoprivredno zemljište”, poručio je mještanin Slavko Vukčević.

“Dio drugih objekata nema dozvolu, ali bez obzira na to sami elaborat je pokazao da ne postoji negativan uticaj na samom životnu okolinu, ukoliko se preduzimaju sve predviđene mJere, ukoliko postrojenje radi u skladu sa onim kako je i predviđeno”, istakao je direktor Vodovoda, Aleksandar Nišavić.

I dok se o kolektoru govori prilično dugo, smjenjivali su se gradonačelnici, tražile nove lokacije – međutim bezuspješno. A poruka Botunjana ni nakon toliko godina se ne mijenja.

“Lopata prva kad dođe, lopatu neće zakopati, to nećemo dozvoliti. To sigurno. Znači, on je peti gradonačelnik. Ako će da se nastavi, šesti, sedmi, osmi, nikad ga završiti neće tu. Ako će da reši problem, neka potraži drugu lokaciju i to je to”, naglašava mještanin Jagoš Bećirović.

“Potrudili smo se da razjasnimo sve nedoumice, tu smo i dalje, tu smo i da razgovaramo sa meštanima o svim otvorenim pitanjima, da razjasnimo sve nedoumice vezane za ovaj projekat i svakako nadam se da na kraju nađemo zajednički jezik”, kazao je Nišavić.

Do početka izgradnje novog postrojenja, Botunjane dijeli samo još mišljenje Agencije za životnu sredinu, koje se očekuje u narednim sedmicama.