U završnom osvrtu na ovogodišnje izdanje FUNK-a, koje je kroz 31 program okupilo više od 260 učesnika i privuklo više  hiljada posjetilaca, ne računajući publiku dva studentska piknika, Savić ističe da brojke nisu presudno mjerilo uspjeha. Mnogo je važnije ono što interesovanje publike otkriva o kulturnim potrebama društva, njegovom odnosu prema umjetnosti, znanju i javnoj debati. Govori i o izazovima oblikovanja festivalskog programa i ambiciji da FUNK postane prepoznatljiv amblem Univerziteta Crne Gore.

U kojoj mjeri je FUNK tokom tri godine promijenio način na koji Univerzitet Crne Gore komunicira sa širom zajednicom?

FUNK je osmišljen 2024. godine kao platforma preko koje će Univerzitet Crne Gore artikulisati svoju punu odgovornost prema društvu u kojem postoji i zbog kojeg postoji, naravno, čuvajući pri tome svoju primarnu poziciju visokoobrazovnog centra Crne Gore. Za ove tri godine – ukoliko tako kratak period uopšte omogućava da se ocjenjuje jedan projekat koji računa na istrajnost i strpljenje – vjerujemo da smo pokazali kako naša institucija može da priđe široj zajednici, a da istovremeno ne uruši svoj integritet, odnosno kako je moguće komunicirati sa društvom, a ne povlađivati ni plitkoj pažnji ni taštini. Takođe, nadamo se da je FUNK pokazao da je Univerzitet organizam koji može da poveže različite oblasti stvaralaštva i znanja i da ih pojedinačno i skupa predstavi u obliku koji je blizak svakom građaninu – dakle, da osvijetli i promoviše sadržaje koji se tiču svakoga od nas, posebno onih koji namjeravaju da sebe i druge mijenjaju nabolje.

Šta vam posjećenost FUNK-a govori o interesovanju publike i njenim kulturnim potrebama?

Statistika kaže da je na FUNK-u, na primjer, ove godine realizovan 31 program, sa više od 260 učesnika (domaćih i stranih umjetnika, naučnika, panelista, izvođača, takmičara…) i više od dvije hiljade posjetilaca, ne računajući pritom dva studentska piknika koja okupljaju već formiranu publiku.

Dakle, vjerujemo da brojke mogu da pokažu koliko je FUNK dobro prihvaćen među stvaraocima i publikom zainteresovanom za ovu vrstu sadržaja. Međutim, puke cifre jedino u trgovačkoj logici mogu biti pokazatelj uspješnosti ili neuspješnosti, dok uredničkom i organizacionom timu FUNK-a one služe nečemu drugom: analizi potreba našeg društva, kojih ono ne mora biti ni svjesno.

To bi, plastično rečeno, značilo da mi na osnovu interesovanja naše zajednice (i akademske i šire) za programe FUNK-a prepoznajemo šta nam uopšte znače džez i ozbiljna muzika, koliko čitamo i poznajemo književnost, posmatramo i analiziramo likovnu umjetnost, koliko imamo pažnje za smislene debate o političkim, nacionalnim, ekonomskim, pedagoškim ili religijskim temama, koliko ozbiljno razgovaramo o nerazumijevanju i toleranciji i tako dalje.

Prema tome, i velika posjećenost i malo interesovanje za nas imaju isključivo indikativnu vrijednost u promišljanju koliko i kako se dalje boriti protiv lošeg ukusa, konzumerizma i solipsizma u našem bližem i daljem okruženju.

Da li ste primijetili da festival dopire i do ljudi koji inače ne prate univerzitetske programe?

Naravno, i mogu reći da bismo na to mogli biti ponosni, jer imamo utisak da se kroz FUNK već pomalo drugačije percipira i sam Univerzitet Crne Gore, da se mnogo jasnije vidi kako se njegova odgovornost ne završava na obrazovanju studenata i naučnoistraživačkom radu. Otuda nas zbilja raduje i motiviše kada od ljudi unutar i izvan Univerziteta čujemo kako nas FUNK podsjeća da je esencijalna obaveza našeg univerziteta da bude aktivno prisutan u životu zajednice, da pokreće javnost, otvara pitanja, povezuje ljude i ideje i razvija sve moguće potencijale za izgradnju Crne Gore kao boljeg mjesta za život.

Koliko je zahtjevno osmisliti festival koji treba da bude akademski relevantan, umjetnički kvalitetan i zanimljiv široj publici?

Nije lako pomiriti sve te zahtjeve, naravno, naročito kada se ima u vidu da je FUNK zamišljen kao otvorena platforma za stvaraoce, istraživače i različite projekte sa Univerziteta Crne Gore. Posebno nije lako onda kada Organizacioni odbor procijeni da određeni kandidovani sadržaj nije dovoljno stvaralački profilisan ili prosto komunikativan iz perspektive potreba šire zajednice.

Ipak, smatramo da je važno da i na ovaj način podržimo produkciju na našem Univerzitetu, vjerujući da će se, izgrađivanjem prepoznatljivosti FUNK-a kroz programe koji po pravilu privlače veću umjetničku ili naučnu pažnju, postepeno otvarati interesovanje i za druge sadržaje. Što se tiče ostalih programa, oni su refleksija kako naših uredničkih procjena tako i organizacionih, infrastrukturnih i finansijskih mogućnosti FUNK-a.

Šta bi, kao programski urednik, željeli da unaprijedite i u kom pravcu vidite razvoj FUNK-a?

Tim koji od početka stoji iza FUNK-a pokušaće da dalje razvija programske sadržaje i sopstvene produkcione kapacitete, sa namjerom da FUNK postane ne samo amblem Univerziteta Crne Gore u nacionalnim, već jednoga dana i u regionalnim, pa i evropskim okvirima. Pretpostavljena ocjena ovakve naše želje i namjere kao pretenciozne, vjerujem da bi više upućivala na crnogorsku poslovičnu lijenost ili malodušnost, nego na nemogućnost ili nekompetentnost ljudi na Univerzitetu Crne Gore.