Nije pisao samo pjesme, već i zagonetke, pitalice, sanjalice – nepresušna inspiracija i repertoar za djecu svih uzrasta čije je osmjehe i radosne pozdrave na ulici uvijek volio više od svega.
Za života Bećo Došljak je napisao preko 200 ili čak 300 zbirki pjesama. Nije bilo lako, ne pretjerano zainteresovanim, izdavačima i kulturnim institucijama da uhvate korak sa Bećovim stvaralaštvom, pa je tek dio njegovih rukopisa i objavljen. Glavni razlog se može naslutiti u činjenici da Bećo svoje knjige nije prodavao, već poklanjao.
Bez obzira na to, Bećo Došljak je 2019. godine zavrijedio nagradu „Vidovdanska povelja“, koju dodjeljuju Udruženje književnika Crne Gore i Tribina “Riječ” UKCG.
Zabjelski oriđinal je inače završio studije DIF u Nikšiću, volio je fudbal i imao neobičan hobi – zidanje. Kao mlad je plivao uz obalu Morače, koju je onda i ozidao, pa je zbog toga među narodom dobila naziv “Bećova plaža”.
Kasnije je djelimično izgubio vid, zbog čega nije mogao da radi, a samim tim, zbog nedovoljno radnog staža, ni da stekne bilo kakvu značajnu pomoć ni penziju od države – živio je od socijalne pomoći i podrške nekolicine komšija, prijatelja i porodice.
U žižu crnogorske javnosti dospio je 2017. godine kada se pročulo da Bećo svoje knjige piše pod svjetlom šterike – jer je živio bez struje čak 4 godine.
Nakon toga, uz pomoć nekoliko organizacija, organizovan je humanitarni fudbalski turnir “Svi za Beća”, kao i dodatne humanitarne akcije, kojima je sakupljena novčana pomoć za zabjelskog stvaraoca.
Takvu iskrenost duše i nepresušan duh, imun na sve nedaće, društvo u kojem živimo nije moglo na pravi način da cijeni.
Na kraju, zabjelska “lasta bez pasoša” odletjela je u neke ljepše krajeve, odakle se ovog puta neće vratiti ni na proljeće, ali brojni Zabjelčani će je svakako čuvati od zaborava.
Porodica će, kako je objavljeno, primati saučešće sjutra od 11 do 15:30 na Čepurcima.
