Strah među mještanima naselja Daljam ne jenjava nakon novih slučajeva trovanja životinja. Naša sagovornica, volonterka Nina Šćepanović obratila se Adria televiziji povodom ovog problema, te kazala da se otrov već duže vrijeme ostavlja na javnim površinama, upozoravajući da takve supstance mogu predstavljati ozbiljnu opasnost ne samo za životinje, već i za ljude, a posebno djecu.

“U svim ovim situacijama ne znamo tačno ko se krije iza trovanja pasa na teritoriji Bijelog Polja, Tuškog puta, Stare Varoši, Daljma, Komana, tako da je ovo jedan veliki problem jer su ti otrovi dostupni u slobodnoj prodaji, to može da kupi bilo ko i da ga iskoristi za neku da kažemo bezazlenu situaciju, a u stvari može da nanese ogromnu štetu – kako za djecu, tako i za ljude i životinje, koje su tu tuđom greškom”, kaže ona.

Poslednji slučaj zabilježen je prije nekoliko dana, prema riječima Šćepanović, kada je njena vlasnička mačka otrovana na njenom privatnom posjedu.

Kazala je da to nije izolovan incident, podsjećajući da su prethodnih godina u istom naselju otrovani i drugi kućni ljubimci, ali i domaće životinje.

“Mi smo imali slučaj kod nas u našem naselju da je komšiji mom prvom otrovana prvo ovca, koja je baš bila kućni ljubimac, a malo nakon ovce stradao je i njihov mačak, kućni ljubimac koji je takođe bio u dvorištu. Otrovi koji mogu da se kupe u većini slučajeva se koriste za štetočine, to su obično otrovi za miševe koje stvaju probleme u dvorištima… Oni to rade planski u konzervama sa mesom, viršlama kako bi životinja bila omamljena i zatim pošla na taj isti otrov”, pojašnjava ona.

Problem dodatno usložnjava sve veći broj pasa lutalica, koji se kreću ulicama u čoporima.

Šćepanović je objasnila da se veliki dio pasa, zbog ograničenih kapaciteta azila, nakon sterilizacije vraća na ulice, ali i da nesavjesni vlasnici često napuštaju životinje i ostavljaju bez nadzora.

“Ja znam da azil radi po principu “uzmi, steriliši, vrati” da bi se makar smanjio taj broj lutalica koje bi se širile po ulicama, ali mnogo veći je problem nesavjesnog vlasništva, jer smo mi kao građani krivi zato što su životinje na ulicama, jer ako danas izbacite jednog psa tj. ženku koja će da se okuci za pola godine – njeni štenci će moći za pola godine opet da se okuce i to sve ide tako u krug, a tako je i sa mačkama”, navodi Šćepanović i zaključuje da problem više ne može da se zanemaruje, te da su potrebne konkretnije mjere nadležnih institucija.

Očekuje veću kontrolu, strože kazne za trovanje i napuštanje životinja, ali i sistemsko i humano rješenje koji će dugoročno smanjiti broj pasa na ulicama.