Događaju je prisustvovalo oko 50 učesnika, među kojima su bili predstavnici državnih institucija, diplomatskog kora i organizacija civilnog društva, kao i djeca i mladi koji su učestvovali u projektnim aktivnostima realizovanim u saradnji sa Dječjim savezom.

Centar za posjetioce je, kako je saopšteno, organizovao obilazak zgrade Skupštine za djecu – učesnike događaja, uz stručno vođenje i upoznavanje djece sa prostorijama i radom Skupštine, u predviđenom terminu tokom događaja.

U uvodnom obraćanju, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost, Jelenka Andrić, naglasila je da odrasli, a posebno oni koji obavljaju javne funkcije, vrlo često zaboravljaju da ih djeca slušaju i onda kada im se ne obraćaju, te da posmatraju kako se ponašaju, kako reaguju na drugačije mišljenje i koje riječi biraju u razmjeni stavova.

Zato je, kako je navela, govor o javnom diskursu bez mržnje ujedno govor o društvu koje gradimo i o primjerima koje ostavljamo generacijama koje dolaze.

Ukazujući na posebnu odgovornost u vremenu sve brže komunikacije i sve izraženijih podjela javnog prostora, Andrić je navela da društvene mreže dodatno ubrzavaju širenje poruka, uključujući i one koje podstiču mržnju i netrpeljivost. Podsjetila je da sloboda govora podrazumijeva i odgovornost za izgovorenu riječ, što naročito važi za one koji se bave politikom. Demokratija, kako je istakla, podrazumijeva različita mišljenja i oštru raspravu, ali ona ne mora biti uvredljiva, a političko neslaganje ne smije prerasti u govor mržnje.

Andrić je posebnom vrijednošću ocijenila to što su djeca i mladi u središtu projekta „Javni diskurs bez mržnje u Crnoj Gori“, navodeći da imaju svoje stavove, iskustva i ideje i pravo da budu saslušani, iako se njihov glas u javnom prostoru još uvijek ne čuje dovoljno. Pozdravila je to što Skupština Crne Gore, kroz dječji, studentski i omladinski parlament, kao i aktivnosti Edukativnog centra, otvara vrata mladima, koji kroz demokratske radionice upoznaju institucije, uče kako funkcioniše demokratija i imaju priliku da razgovaraju s poslanicama i poslanicima.

Izrazila je zadovoljstvo i zbog najavljenog osnivanja Odbora za mlade u Skupštini Crne Gore jer pitanja koja se tiču mladih zaslužuju svoje mjesto u parlamentarnom radu.

Međutim, kako je navela, nije dovoljno samo otvoriti vrata institucija, već je potrebno pokazati mladima da njihovo mišljenje zaista znači i ohrabriti ih da od politike ne bježe, nego da u njoj učestvuju.

Andrić je, kako je predočeno, posebno pozdravila izradu priručnika za poslanice i poslanike, ističući da njegova vrijednost leži u tome što podsjeća na jednostavno, a važno pitanje: kada se donose odluke koje se tiču najmlađih koliko često se upravo oni pitaju šta o tim politikama misle.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori, Mikel Servadei, naveo je da način na koji se vode diskusije šalje snažne poruke djeci i mladima o vrijednostima demokratije.

“Zato je odgovorna politička komunikacija važna za stvaranje okruženja bez nasilja, govora mržnje i diskriminacije, u kojem odrasli svojim ponašanjem pružaju pozitivan primjer djeci. Jednako je važno da djeca i mladi imaju mogućnost da učestvuju u donošenju odluka koje ih se tiču. Njihovo učešće ne smije zavisiti od povremenih konsultacija i pojedinačnih inicijativa, već mora postati sastavni dio rada institucija. Kada institucije slušaju djecu, javne politike postaju kvalitetnije, a povjerenje raste. Zato će UNICEF nastaviti da podržava institucije kako bi učešće djece postalo sastavni dio njihovog svakodnevnog rada, a konsultacije poput današnjih redovna praksa“, poručio je šef Predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Servadei”.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Siniša Bjeković, prisutnima je ukazao na govor mržnje, navodeći da ta pojava direktno i razarajuće djeluje na društvenu koheziju, kao i da narušava kvalitet javnog života, utiče na povjerenje među ljudima, ali i na ocjenu rada institucija koje su dužne da svima obezbijede jednaku zaštitu.

Bjeković je podsjetio da je u svojim javnim obraćanjima upozoravao na opasnost da se govor mržnje počne doživljavati kao uobičajen dio javnog prostora.

„Kada se na ponižavanje naviknemo, kada uvrede postanu očekivan sadržaj političke rasprave, a netrpeljivost svakodnevni pratilac medijskih sadržaja, slabi, kako je ocijenio, i naša sposobnost da prepoznamo koliko je problem ozbiljan. Zato se borba protiv ove pojave mora zasnivati na jednakosti i poštovanju ljudskog dostojanstva, uz pravovremeno djelovanje institucija, te na javnom prostoru u kojem nacionalna, vjerska i svaka druga pripadnost neće biti povod za osporavanje nečijeg prava da govori, učestvuje u javnom životu i pripada zajednici“, kazao je Bjeković.

Istakao je da je sloboda izražavanja temelj demokratskog društva i da obuhvata i oštru kritiku, neprijatna pitanja i ideje koje mogu uznemiriti zbog čega je važno prepoznati govor mržnje.

Posebnu odgovornost, prema njegovim riječima, imaju nosioci javnih funkcija i svi oni koji svojim riječima utiču na veliki broj ljudi, jer njihove poruke oblikuju granice prihvatljivog ponašanja. Zbog toga, kako je poručio, odgovornost za javnu riječ mora biti dosljedna, a isti obrasci ponašanja ne smiju se osuđivati ili opravdavati u zavisnosti od toga ko govori i kome je poruka upućena.

„Ljudsko dostojanstvo pripada svakome, a odnos prema govoru mržnje pokazuje koliko smo spremni da taj princip primijenimo i onda kada nam je lični ili politički stav govornika upitan“, naveo je Bjeković.

Poseban izazov, ukazao je Bjeković, predstavlja digitalni prostor, imajući u vidu komentare na portalima i društvenim mrežama, nekažnjivost anonimnog djelovanja i nerazvijenu etičku odgovornost u javnoj komunikaciji.

Posebnu pažnju, kako je istakao, dugujemo djeci i mladima, uključujući njihovo medijsko opismenjavanje i učenje kulture tolerancije i nediskriminacije.

Na kraju je poručio da budućnost javnog dijaloga u Crnoj Gori zavisi od odluka koje donosimo svakog dana, od riječi koje biramo, sadržaja koje dijelimo i spremnosti da reagujemo kada je ugroženo ljudsko dostojanstvo. Pozvao je učesnike javnog života da svojim primjerom doprinesu razgovoru u kojem su argumenti utemeljeni na etici, moralu i zdravom razumu, uz poruku da na tom zadatku treba raditi zajedno, dosljedno, ustrajno i bez izuzetka.

Nakon uvodnih obraćanja, djeca su uputila pitanja govornicima, a ona su se odnosila na to što je potrebno da se iskustva stečena kroz projekte pretvore u trajnu praksu, da li osnivanje Savjeta za prava djeteta na lokalnom nivou garantuje uključivanje djece u proces odlučivanja, te koliki je uticaj mišljenja djece iz Mreže zlatnih savjetnika na rad institucije i da li bi i druge institucije trebalo da imaju slična savjetodavna tijela, nakon čega su predstavljeni rezultati projekta i Priručnik za poslanice i poslanike „Parlament po mjeri djeteta, društvena kohezija i odgovorno postupanje parlamentarki i parlamentaraca“.

Ekspertkinja Vesna Pavićević istakla je da politički govor ne ostaje unutar zidova Parlamenta, „Zato Skupština, kao mjesto donošenja odluka i susreta različitih mišljenja, ima posebnu odgovornost i može biti prostor na kojem djeca uče da se o razlikama može komunicirati“, kazala je Pavićević.

Predstavljajući dio Priručnika posvećen uticaju političkog diskursa na djecu i mlade, upozorila je da ono što se izgovori u skupštinskoj sali brzo postaje naslov, snimak ili objava koja stiže do hiljada mladih, te da će, ako je javni govor prožet uvredama i netolerancijom, djeca vjerovatno usvojiti takav model ponašanja.

Pavićević je naglasila da od političkog govora djeca mogu naučiti da je dijalog moguć i uz različite stavove, da je različitost vrijednost i da se može kritikovati odluka, a poštovati osoba, ali i suprotno: da su podjele normalne, a politički sukob lični. Posebno je važno, dodala je, kako se govori o djeci koja žive u siromaštvu, djeci sa smetnjama u razvoju, djeci koja su doživjela nasilje i diskriminaciju i djeci iz manjinskih zajednica.

Zaključila je da se parlament po mjeri djeteta ne mjeri samo zakonima koji se donose, već i atmosferom koju stvara, odnosno time može li dijete koje prati njegov rad osjetiti da se njegovo mišljenje poštuje, različitost uvažava i da postoji prostor za dijalog.

Dr Branka Bošnjak, prilikom predstavljanja rezultata projekta, navela je da se, kada se govori o parlamentu po mjeri djeteta, ne govori samo o zakonima, procedurama i institucionalnim mehanizmima, već o tome da li su prava djeteta prepoznata u radu Parlamenta, da li se potrebe djece uzimaju u obzir pri donošenju odluka i da li djeca imaju priliku da izraze mišljenje o pitanjima koja ih se tiču.

Djeca, kako je istakla, ne treba da budu samo tema rasprava, već učesnici procesa koji se tiču njihovih života, a dječji parlament, savjeti za djecu i mlade i javne rasprave ne smiju biti formalni mehanizmi, već moraju omogućiti da se jasno čuje kako djeca vide svoje okruženje, koje probleme prepoznaju i kakva rješenja predlažu.

Naglasila je da je odgovornost odraslih da stvore uslove u kojima će djeca moći da izraze mišljenje, budu saslušana i razumiju kako se njihovi predlozi razmatraju, kao i da je važno razvijati saradnju sa opštinskim dječjim parlamentima.

Bošnjak je posebnim zadatkom Parlamenta po mjeri djeteta označila doprinos zaštiti djece od svih oblika nasilja, prije svega vršnjačkog i rodno zasnovanog, uključujući nasilje u digitalnom prostoru, te uznemiravanje, prijetnje i seksističke uvrede upućene djevojčicama na internetu. Ukazala je na potrebu sistemskog i multisektorskog pristupa, politika koje jačaju prevenciju, edukaciju i pravovremeno reagovanje institucija, kao i na to da prijava nasilja mora biti ozbiljno saslušana, bez straha od osude.

Zaključila je da se vrijednost parlamenta po mjeri djeteta ne mjeri samo usvojenim dokumentima i uspostavljenim mehanizmima, već i spremnošću da se djeca saslušaju, razumiju njihove potrebe i uvaži njihovo pravo da učestvuju u pitanjima koja ih se tiču.

V.d. direktorica JU „Dječji savez“, Duška Šljivančanin, naglasila je da rad sa djecom i za djecu do sada nije uključivao djecu ovako niskog uzrasta, te da se kroz ovaj program, imajući u vidu napredak u razvoju današnje djece i njihovu digitalizaciju, nastojalo da se ona kroz kreativan i edukativan način učenja o pravima djeteta uključe što ranije. Izrazila je uvjerenje da će se taj pristup pokazati kao dobar, uz zahvalnost CEDEM-u i UNICEF-u što su prepoznali Dječji savez kao organizaciju koja radi sa djecom i za njih.

Šljivančanin je podsjetila da su se djeca tokom projekta pripremala u okviru lokalnih zajednica, učestvovala u simulacijama lokalnog parlamenta i na kreativan način upoznavala rad odbora, dotičući se tema vršnjačkog nasilja, obrazovanja, govora mržnje i društvene kohezije.

Ocijenila je da je kroz te kratke forme uspješno približen rad lokalnih parlamenata, te da su djeca dobila priliku da odbornicima predstave svoje izazove i pokrenu inicijative koje ni sami nijesu planirali. Poručila je da će o iskustvu uključivanja u odlučivanje o pitanjima koja ih se tiču najbolje govoriti sama djeca.

Moderatorka programa i predstavnica CEDEM-a, Ivona Perazić, istakla je da je cilj projekta da se otvori prostor za razgovor o tome kako javna riječ ima posebnu težinu kada dolazi od onih koji predstavljaju građane i donose odluke, jer način na koji se vodi rasprava, izražava neslaganje i govori o različitim grupama šalje poruku i djeci.

Podsjetila je da su u okviru projekta realizovane obuke u sjevernom, centralnom i južnom regionu Crne Gore, na kojima se o odgovornosti nosilaca javnih funkcija razgovaralo kroz prizmu razumijevanja potreba najmlađih. Kao važan rezultat izdvojila je upravo izradu priručnika, kojim se želi podržati nastavak rada na ovim temama nakon završetka projekta, te dodala da su djeca imala priliku i da obiđu zgradu Skupštine Crne Gore.

Djeca i mladi su, kako je saopšteno, potom podijelili svoje uvide o projektu i danu proveden u Skupštini, a u završnom dijelu uslijedila je diskusija i pitanja iz sale, gdje su iznijeti i generalni zaključci sa održanog programa.

Projekat „Javni diskurs bez mržnje u Crnoj Gori” se realizuje u okviru projekta „Zajedno za opšte dobro – jačanje povjerenja građana u institucije i izgradnja otpornih zajednica“ koji sprovode UNDP, UNICEF i UNESCO, u saradnji sa vladom Crne Gore. Projekat finansira Fond Ujedinjenih nacija za izgradnju mira.

Organizacijom ovog događaja, kako je ocijenjeno, Skupština Crne Gore potvrđuje svoju posvećenost jačanju povjerenja građana u institucije, njegovanju kulture dijaloga i izgradnji inkluzivnog društva po mjeri djeteta, te na ovaj način poručuje da se glas djece i mladih čuje u prostoru u kojem se donose odluke, i ističe opredjeljenje da se načela dječjih prava, rodne ravnopravnosti i odgovornog postupanja predstavnika parlamenta ugrade u njegov svakodnevni rad.