Prema riječima ekonomiste Stevana Gajevića, postojeći zakonski okvir koji ne prepoznaje takvu mogućnost.

“Vi dajete jedan politički predlog, računate da taj predlog odgovara vašim glasačima ili potencijalnim glasačima, možda i čitavoj ekonomiji. To da sagledate kroz postojeći zakonski okvir vidjećete da on ne prepoznaje takvu mogućnost. Čak ako to uvedete morate biti striktni kad to koga sleduje i na koji način se odobrava i zbog čega”, kazao je Gajević u emisiji Zorom na ADRIA TV.

Podsjeća da imamo dvije kategorije zaposlenih.

“Prva katergorija je državna administracija, sa oko 60 ili 70 hiljada ljudi. Potom, imate i nekih 150.000 ljudi koji rade u realnom sektoru, kakav god da je on. To su ugositeljske usluge, trgovina, građevinarstvo, energetika i tako dalje. Ako vi u nekom hotelu imate recepciju koja radi 24 sata i ako to jedva preklapate sa smjenskim radom, i ako donesete zakonsko rješenje da preduzetnik mora da isplati to slobodno vrijeme, dakle nekome se daje dodatnih osam sati slobodno”, navodi Gajević.

Ističe da je Zakon projektovan na 174 sata mjesečno, odnosno 40 sati sedmično za radno vrijeme.

“Vi taj trošak morate preliti na nekoga. Na koga ćete ako ne mislite da se plata smanjuje, ukoliko planirate da se smanji plata – svi bi bili protiv toga. Da ne bih filozofirao previše, želim da kažem da je civilizacijski imati slobodno vrijeme i godišnji odmor. Ali rad je pravo na slobodu. Mora se napraviti balans. Pa možda pokušati sa državnom administracijom na koju se to prvenstveno odnosi, pa da takav model primijenite jedno godinu, dvije, tri i da vidite kako to funkcioniše. Ja sam ubijeđen da bi to u njihovom slučaju fukcionisalo, ali da očekujete od nekoga ko ima svoje zaposlene, plaća njihov rad, a uvodite da mora da plati osam sati nečijeg nerada svakako neće biti pozitivno na našu produktivnost rada u privatnom sektoru, odosno na ekonomiju uopšte”, dodaje Gajević.

Poručuje da slični primjeri postoje u drugim zemljama, ali parcijalno.

Pogledajte više u videu: