Kako je kazano, povodom informacije pojedinih medija da je ugovor vraćen Vladi, u pitanju je tehnička dorada teksta i očekuje se da vrlo brzo budu stvoreni uslovi da se ugovor nađe formalno u proceduri.
Vlada je početkom utvrdila Predlog odluke o davanju koncesije za crnogorske aerodrome Podgorica i Tivat, prema kojem bi koncesija bila dodijeljena prvorangiranom ponuđaču Incheon International Airport Corporation (IIAC) na period od 30 godina.
Koordinator Ministarstva saobraćaja Filip Radulović saopštio je da nakon isteka koncesionog perioda od 30 godina kompletna imovina aerodroma ostaje u vlasništvu države.
“To je dobro u ovom postupku. Sve što je novoizgrađeno i rekonstruisano ostaje državi. Što se tiče naše imovine koju bismo dali, ona ostaje naša imovina“, istakao je Radulović.
Naveo je da je dugotrajno prolongiranje procesa slalo negativnu poruku investitorima, ukazujući na sporost sistema i nedovoljnu sposobnost države da realizuje započete projekte.
“Bilo je izuzetno važno da ovaj postupak privedemo kraju i stavimo tačku na proces koji je predugo trajao. Ne prejudiciram konačnu odluku Skupštine, da li će koncesija biti odobrena ili ne, ali je bilo ključno da se postupak završi“, saopštio je Radulović.
Prema njegovim riječima, prvorangirani ponuđač je kompanija Incheon International Airport Corporation iz Južne Koreje, dok je procijenjena vrijednost imovine u ovom postupku iznosila 265 miliona eura.
Radulović kaže da konačnu odluku o davanju koncesije donosi Skupština.
“Koncesija ne predstavlja prodaju niti privatizaciju državne imovine, već model upravljanja kojim aerodromi ostaju u vlasništvu države”, kazao je ministar.
Dugoročno, cilj je utrostručiti broj putnika i snažnije povezati Crnu Goru sa tržištima Azije i SAD-a. Dolazak operatera poput IIAC-a, koji upravlja aerodromom Incheon u Seulu – jednim od pet najboljih na svijetu – trebao bi garantovati primjenu najviših globalnih standarda.
Direktor Aerodroma Crne Gore, Roko Tolić, saopštio je da odluku Vlade o koncesionom postupku treba posmatrati u širem kontekstu, ističući da je riječ o procesu koji je bilo neophodno privesti kraju zbog daljeg razvoja aerodroma i jasnijeg odnosa prema partnerima, zaposlenima i investicionoj javnosti.











