U zoru, na grčkom ostrvu Ikarija, dok se u velikim gradovima svijeta milioni ljudi bude uz zvuk alarma i prve obaveze, život počinje drugačijim ritmom. Stariji stanovnici polako otvaraju kapke, odlaze do bašte, spremaju kafu, razgovaraju sa komšijama i nastavljaju svakodnevne poslove koje su radili decenijama.

Mnogi od njih imaju više od 90 godina. Neki su prešli stotu. Ali, kada ih pitate u čemu je njihova tajna, rijetko će pomenuti posebnu dijetu, skupe suplemente ili savremene tretmane protiv starenja. Njihov odgovor najčešće glasi: porodica, prijatelji, jednostavna hrana i život bez prevelike žurbe.

Hiljadama kilometara dalje, na japanskom ostrvu Okinava, starije žene njeguju vrtove, pripremaju tradicionalne obroke i svakodnevno održavaju kontakte sa lokalnom zajednicom.

Na italijanskoj Sardiniji muškarci u poznim godinama i dalje čuvaju stoku, rade u vinogradima i provode vrijeme sa porodicom.

Ta mjesta, različita su po kulturi i udaljena hiljadama kilometara, ali imaju jednu zajedničku tačku – more.

Početkom 21. vijeka istraživači su počeli detaljnije da proučavaju područja u kojima ljudi imaju neuobičajeno visoku šansu da dožive stotu godinu i nazvali su ih „Plave zone”.

Pojam je popularizovao američki istraživač i novinar Dan Bjutner, koji je za časopis National Geographic istraživao zajednice sa najvećom koncentracijom dugovječnih ljudi.

Izdvojeno je pet područja: Okinava u Japanu, Sardinija u Italiji, Ikarija u Grčkoj, Nikoja u Kostariki, Loma Linda u Kaliforniji.

Zanimljivo je da se četiri od pet ovih područja nalaze na ostrvima ili u neposrednoj blizini mora. Jedini izuzetak je Loma Linda, koja nije obalsko mjesto, ali ima blagu klimu i način života koji dijeli mnoge karakteristike sa ostalim Plavim zonama.

More nije lijek, ali diktira način života

Da li je dugovječnost stanovnika ostrva slučajnost? Naučnici smatraju da nije, ali odgovor nije tako jednostavan. Genetika igra ulogu, ali samo 20-30 odsto kada je riječ o dugovječnosti. Vjeruje se da je način života ključan.

„Ne postoji jedan magični sastojak dugovječnosti”, često ističe Bjutner. Prema njegovim istraživanjima, ljudi iz Plavih zona žive duže zato što čitavo njihovo okruženje podstiče zdrav način života. More tu igra važnu, ali posrednu ulogu.

Možda prava tajna nije skrivena u pogledu na pučinu, već u ritmu života koji su primorske zajednice sačuvale vjekovima, jer kada pogledamo ljude koji najduže žive, ne vidimo samo stanovnike lijepih obala. Vidimo ljude koji su pronašli ono što brzi savremeni svijet često gubi: vrijeme za sebe, povezanost sa drugima i osjećaj da svaki novi dan ima smisao.

Studije pokazuju da redovna fizička aktivnost, zdrava ishrana, socijalna interakcija i pozitivan stav prema životu mogu značajno smanjiti rizik od hroničnih bolesti kao što su srčane bolesti, rak i demencija.

Stanovnici ostrva prirodno provode više vremena napolju. Hodaju, rade fizičke poslove, bave se vrtom, odlaze pješke do prodavnice ili susrijeću komšije na ulici. Za njih kretanje nije obaveza koju treba „ubaciti u raspored”, već je dio svakodnevice.

Kako navodi BBC Future u tekstovima posvećenim Plavim zonama, upravo ova vrsta neplanirane fizičke aktivnosti jedna je od važnih razlika između tradicionalnih zajednica i modernog sjedelačkog načina života.

Blaga klima na tim ostrvima je jedna od mogućih karika između života uz more i dugovječnosti. Sve zone gdje žive stogodišnjaci imaju mnogo sunčanih dana godišnje. Vitamin D koji dobijaju zahvaljujući svakodnevnom boravku na suncu doprinosi čvrstim kostima i boljem zdravstvenom stanju.

U mediteranskim područjima zime uglavnom nisu oštre, pa se veliki dio godine provodi napolju. To znači više sunčeve svjetlosti, više kretanja i više kontakta sa drugim ljudima.

Uz to, voda u Plavim zonama ima drugačiji mineralni sastav nego u drugim djelovima planete. Tvrđa je i ima više kalcijuma. U regijama sa tvrdom vodom nivo srčanih oboljenja je za oko 25 odsto niži u odnosu na regije sa mekom vodom, otkriveno je u istraživanjima.

Stručnjaci za starenje upozoravaju da nije problem samo nedostatak vježbanja, već i savremeni način života u kojem ljudi satima sjede u zatvorenim prostorijama. Stanovnici Plavih zona se često prirodno više kreću: penju se uz stepenice, rade oko kuće, šetaju po neravnom terenu. Njihova tijela ostaju aktivna bez formalnih treninga.

Da li morski vazduh produžava život

Generacije ljudi vjeruju da je morski vazduh ljekovit. Nauka je, međutim, opreznija.

Nema dovoljno dokaza da sam vazduh na obali, iako pun ozona, produžava životni vijek. Ipak, brojna istraživanja pokazuju da boravak pored vode ima pozitivan uticaj na zdravlje.

Naučnici koriste termin „blue space”, što bi značilo plavi prostori, odnosno prirodna okruženja povezana sa vodom.

Istraživanja objavljena u časopisima The Lancet Planetary Health i Environmental Research ukazuju da je život u blizini vode najčešće povezan sa manjim nivoom stresa, češćim boravkom u prirodi i boljim mentalnim zdravljem.

Istraživači sa Univerziteta u Ekseteru proučavali su vezu između prirodnog okruženja i blagostanja ljudi i zaključili da kontakt sa morem, odnosno okeanom, doprinosi osjećaju smirenosti i zadovoljstva životom.

Ishrana oblikovana morem

Još jedna zajednička osobina mnogih Plavih zona jeste tradicionalna ishrana.

Stanovnici „Plavih zona” imaju ishranu bogatu povrćem, mahunarkama i integralnim žitaricama. Meso jedu umjereno, obično samo nekoliko puta mjesečno, a obroci im se uglavnom sastoje od ribe, ovčijeg sira i morskih plodova. Umjerenost se vidi i u konzumiranju alkohola, posebno crnog vina bogatog antioksidansima. Ishrana bazirana na biljkama pomaže im da upravljaju težinom i budu „metabolički” zdravi, a pruža im esencijalne nutrijente, antioksidanse i vlakna, blagotvorno utičući na zdravlje srca i dugovječnost.

Stanovnici Okinave, pored ribe i morskih plodova, najviše jedu slatki krompir – batat i soju.

Na grčkim ostrvima i na Sardiniji vjekovima se jede ono što uspijeva u okolini: povrće, masline, maslinovo ulje, mahunarke, voće, riba, orašasti plodovi i integralne žitarice.

Takav način ishrane nalazi se u osnovi mediteranske dijete, koju Svjetska zdravstvena organizacija i brojna istraživanja povezuju sa manjim rizikom od kardiovaskularnih bolesti.

Stogodišnjaci u Kostariki najviše jedu pasulj, pirinač, kukuruzne pogače i pomorandže. Omiljena poslastica im je kuvani ili pečeni kukuruz, koji dokazano snižava holesterol.

Kako piše National Geographic, lekcija Plavih zona nije u pronalaženju jedne „supernamirnice”, već u stvaranju života koji prirodno štiti zdravlje.

Možda je važan i način na koji ljudi jedu.

Obroci ovdje nisu samo unos kalorija. Oni su prilika za razgovor, druženje i usporavanje tempa života.

Stari kao dio društva

Kada se uklone svi faktori, ostaje nešto što se ponavlja u gotovo svim Plavim zonama: ljudi nisu izolovani.

Usamljenost je jedan od velikih problema savremenog svijeta, a nasuprot tome, u dugovječnim zajednicama stariji ljudi ostaju dio zajednice.

Imati jasnu svrhu u životu, što je poznato kao „plan de vida” (životni plan) u Nikoji, doprinosi mentalnom zdravlju i motivaciji za zdravim ponašanjem.

Na Okinavi postoji pojam „ikigai” – razlog zbog kojeg se čovjek svakog jutra budi. To može da bude briga o vrtu, pomaganje porodici, zajednici ili neka mala svakodnevna obaveza.

Na Sardiniji stariji članovi porodice imaju važno mjesto u kući. Na Ikariji ljudi i u poznim godinama ostaju aktivni dio sela.

Možemo li živjeti kao stanovnici Plavih zona, čak i daleko od mora? Većina ljudi neće promijeniti adresu i preseliti se na grčko ostrvo. Ali mnoge navike dugovječnih ljudi dostupne su svima.

Više hodanja. Više vremena u prirodi. Više domaće hrane. Manje stresa. Više razgovora sa ljudima koje volimo.

Moai koncept sa Okinave

Na Okinavi postoji koncept „moai”, koji predstavlja grupu prijatelja koji se podržavaju tokom cijelog života.

Moai predstavlja jedinstvenu tradiciju stvaranja grupa doživotnih prijatelja, koji formiraju socijalnu podršku, pružaju različitu pomoć, od finansijske do zdravstvene ili duhovne.

Ovaj običaj potiče iz davnina. Tradicionalno, moai su formirani kako bi se resursi cijelog sela udružili za projekte ili javne radove, a pravljeni su tako što su grupe od oko petoro djece skupljene zajedno i obavezuju se jedni drugima za cio život, kao svojoj drugoj porodici.

Neki moai traju duže od 90 godina, a članovi mogu ukupno da imaju i 450 godina.

Koncept moai je primjer kako duboko ukorijenjene socijalne strukture i podrška mogu imati značajan uticaj na zdravlje i dugovječnost ljudi, što je jedan od ključnih aspekata u Plavim zonama širom svijeta.

U malim okinavskim zajednicama, prijatelji se sastaju ponekad svakodnevno, a ponekad nekoliko puta u nedjelji da ogovaraju, dijele životna iskustva i savjete.

„Ako se razbolite ili vam umre supružnik ili ako ostanete bez novca, znate da će neko uskočiti i pomoći. Mnogo je lakše prolaziti kroz život znajući da postoji sigurnosna mreža”, kaže 77-godišnja Kazuko sa Okinave, koja je najmlađa u svojoj moai.