Lijevo orijentisani analitičari u Londonu tvrde da bi taj potez mogao da donese laburistima dodatnu podršku četrnaest posto biračkog tijela.
Ipak, premijer u ostavci ser Kir Starmer i njegov potencijalni naslednik Endi Barnam nisu spremni na taj potez.
Britanska Igra prestola
Prije tačno deset godina se oglasio Big Ben i time označio kraj glasanja na referendumu o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije.
Nnoge analitičare je iznenadio rezultat.
Ono što je uslijedilo može se nazvati pravom britanskom Igrom prestola u realnom vremenu.
Prvi je ostavku podnio Dejvid Kameron samo dan posle glasanja.
“Dok odlazimo poslednji put, jedina mi je želja da ova sjajna zemlja, koju volim, nastavi da bude uspješna”, rekao je prije deset godina Kameron dok se sa porodicom opraštao od ulice Dauning broj 10.
Trereza Mej ostavku na mjesto lidera Konzervativne i unionističke stranke podnijela je 24. jula 2019. godine – tri godine od početka mandata.
Boris Džonson zadržao se na položaju premijera još kraće. Otišao je 6. septembra 2022. godine, ali je zemlju i zvanično izveo iz Evropske unije.
“Za nekoliko sati idem u Balmoral da se sretnem sa kraljicom. Štafetu će konačno preuzeti novi lider konzervativaca. Ova trka neočekivano se pretvorila u štafetnu”, našalio se podnoseći ostavku Džonson.
Njegova nasljednica Liz Tras trajala je samo trideset tri dana, koja su britansku državu koštala četrdeset milijardi funti.
“Ne mogu da sprovedem mandat zbog kojeg me je Konzervativna stranka izabrala”, poručila je Tras u oproštajnom govoru.
Riši Sunak uspio je da zemlju vrati sa ekonomskog ponora, ali je platio cijenu gubitkom parlamentarnih izbora.
“Izvinjavam se. Dao sam ovom poslu sve od sebe“, poručio je Sunak odlazeći sa mjesta premijera 4. jula 2024. godine.
“Čuo sam odgovor svoje parlamentarne stranke. Prihvatam ga u duhu dobre volje”, zaključio je juče, ni dvije godine od početka mandata laburista Kir Starmer.
Deset godina od Bregzita, Britanija je na pragu da dobije i sedmog premijera.
Da li je za to jedino kriv izlazak iz Evropske unije?
Profesorka Džil Rater za britanskog Instituta za upravu smatra da je za političku buru djelimično je kriva i pandemija, a djelimično britanska ranjivost na skok cijena energenata, a pogotovo gasa.
“Zato smo posebno teško pogođeni posljedicama ruskog napada na Ukrajinu”, ističe profesorka Rater.
Dobra strana Bregzita
Otkako se pedeset dva odsto birača opredijelilo za Bregzit, evrofili taj potez vide kao uzrok svih zala u društvu. Da li razvod sa Briselom ima i dobru stranu?
Profesor Anand Menon, direktor Instituta Ujedinjeno Kraljevstvo u promjenljivoj Evropi, podsjeća da je Ujedinjeno Kraljevstvo vratilo kontrolu nad sopstvenom zakonskom regulativom i imigracionom politikom.
“Za neke je to bilo vrijedno visoke ekonomske cijene. Drugo, postoje sektori gdje Britanija ima koristi od zakona, koji se razlikuju od onih u Uniji. Riječ je prije svega o visokoj tehnologiji”, naglašava profesor Menon podsjećajući da je Britanija treća destinacija u svijetu kada je riječ o razvoju vještačke inteligencije.
Za profesorku Džil Rater sa britanskog Instituta za upravu dobra strana Bregzita je ta što političari sada moraju da preuzmu odgovornost za sopstvene odluke.
“Ne mogu da krive Evropsku uniju. Ako političari sklope loš trgovinski sporazum, a seljaci su nezadovoljni, znaju ko je odgovoran. Slično, ako broj imigranata naglo poraste, narod zna koga da krivi. Druga dobra strana bregzita je što je narod doneo tu odluku uprkos tome što taj stav nije delila politička elita”, ukazuje profesorka Rater.
Aktivisti su povodom desetogodišnjice samom nebu poslali poruku da je „bregzit slomio Britaniju“.
Evrofili tvrde da njihova opcija danas ima većinu i nadaju se novom referendumu.
“Sada podacima možemo da potkrijepimo tezu da je bregzit imao negativan uticaj na britansku privredu. Gotovo sigurno je oslabio Britaniju na svetskoj pozornici”, zaključuje profesor Anand Menon, direktor instituta Ujedinjeno Kraljevstvo u promenljivoj Evropi.
Svi građani Ujedinjenog Kraljevstva slažu se u jednom – uzroci i razlozi, koji su doveli do izlaska iz Evropske unije samo su dublji, a društvo sve podeljenije.











