Sve ovo dolazi nakon što je Vlada Crne Gore, odnosno Ministarstvo spoljnih poslova na čelu sa Ervinom Ibrahimovićem (ali i Rankom Krivokapićem) donijelo odluku da pošalje otpravnika poslova u Ambasadi Crne Gore u Zagrebu na proslavu Pogroma Oluja gdje je 250.000 Srba protjerano iz Hrvatske sa svojih ognjišta dok je oko 2.000 njih nestalo ili ubijeno. Ministarstvo je čak i sramnim saopštenjem pokušalo da odbrani ovu odluku što predstavlja samo skandal za skandalom.

Nakon toga uslijedila je inicijativa lidera DNP-a za smjenu Ervina Ibrahimovića. I dok se očekivao odgovor, uslijedio je – muk.

Osim poslanice Socijalističke narodne partije (SNP) Slađane Kaluđerović, koja je odmah i bez oklijevanja potvrdila da će njen potpis stajati na predlogu, ostatak parlamentarne većine glasno ćuti. Stoga se postavlja pitanje – da li će doći do smjene ministra spoljnih poslova Ervina Ibrahimovića? Jasno je da ovdje nije riječ o nedostatku vremena, već o pitanju političke hrabrosti i nacionalnog dostojanstva. Pitanje je da li će predstavnici većine, koja je predvođena Pokretom Evropa sad još jednom čekati da se „slegne prašina“ nadajući se da će se zaboraviti ovo izdajničko poglavlje u režiji Ervina Ibrahimovića baš kao što mu se i dalje prećutkuje uslov za ulazak Bošnjačke stranke u Vladu Crne Gore – a to je raskid koalicije sa Demokratskom partijom socijalista u Bijelom Polju. Iz nekog razloga, kao da su predstavnici parlamentarne većine zaboravili na tu činjenicu.

Stoga je potez Milana Kneževića test, primarno za one koji su ispregovarali da ljeta 2024. godine dođe do rekonstrukcije Vlade kada je Bošnjačka stranka postala dio vlasti. Ili će stati u odbranu onoga što su javno zastupali i glasati za smjenu Ibrahimovića ili će ipak sa druge strane odabrati da budu nasljednici politike koju su baštinili Milo Đukanović, Duško Marković i njihova politička garnitura.