Remi sa Švedskom 1:1 u Ligi nacija ostao je potpuno u drugom planu. Veče u Zenici bilo je posvećeno čovjeku koji je gotovo dvije decenije predstavljao zaštitno lice reprezentacije BiH.

Džeko je reprezentativnu karijeru završio sa 152 nastupa i 73 pogotka, kao apsolutni rekorder Bosne i Hercegovine u obje kategorije. Za nacionalni tim debitovao je još 2. juna 2007. protiv Turske i već na prvoj utakmici postigao pogodak.

Gotovo 20 godina kasnije došlo je vrijeme za posljednji izlazak na teren u dresu koji je, kako je sam rekao pred oproštaj, bio „ljubav njegovog života“.

Oproštaj na Bilinom polju bio je posebno pripremljen. Saigrači su napravili špalir dugogodišnjem kapitenu, publika ga je ispratila ovacijama, a nakon utakmice priređen je i spektakl dronovima. Na nebu iznad Zenice pojavili su se njegov lik, broj nastupa i golova, kao i poruka zahvalnosti kapitenu.

Džeko nije uspio da sakrije emocije, posebno kada je ugledao svoju porodicu.

„Najteže mi je bilo kad sam krenuo prema porodici i vidio djecu da plaču“, priznao je nakon utakmice.

Ipak, odlazi bez žaljenja.

„Odlazim srećan jer znam da sam dao sve od sebe. Ostavljam ekipu u dobrom stanju, sa dosta kvaliteta i momaka koji vole Bosnu i Hercegovinu“, poručio je Džeko.

Njegova reprezentativna priča nije bila samo priča o rekordima. Bio je jedan od ključnih igrača generacije koja je Bosnu i Hercegovinu prvi put odvela na Svjetsko prvenstvo 2014. godine, a gotovo dvije decenije ostao je centralna figura nacionalnog tima.

Saigrači su ga nakon oproštaja podigli na ruke, a Džeko je želio još jednu zajedničku fotografiju sa ekipom prije nego što posljednji put napusti teren kao reprezentativac.

Od Turske 2007. do Švedske 2026. godine – 152 utakmice, 73 gola i gotovo dvije decenije u dresu Bosne i Hercegovine.