Na ovaj korak mladi trofejni stručnjak odlučio se nakon izjave novog predsjednika Vaterpolo saveza Srbije Slobodana Sora da dok je on na čelu asocijacije, selektor neće moći da bude trener kluba i na čelu nacionalnog tima.

Stevanović je inače trener Radničkog iz Kragujevca, a o razlozima ostavke govorio je o otvorenom pismu.

“Odlučio sam da podnesem neopozivu ostavku na mjesto selektora vaterpolo reprezentacije Srbije.

Odluka je teška i neminovna.

Smatram da je poslije dolaska novih ljudi na čelo našeg Saveza vrijeme i za nove ljude pored bazena, u stručnom vođenju najboljeg tima Srbije. Viđenja budućnosti nam se dobrano razilaze i ja ne želim da takva situacija dovede do bili kakvih problema unutar tima i Saveza.

Posljednjih dana svi smo zajedno svjedoci javnih nastupa novog predsjednika VSS-a koji su potpuno u suprotnosti sa mojim gledištima, kao i osjećajem cjelokupne nacije ka olimpijskim i evropskim šampionima.

Upravo iz želje da zaštitim igrače koji su zaslužili zlatne medalje i doneli ih u Srbiju, na radost naroda, podnosim ostavku. Ne želim da dozvolim bilo kakva javna prepucavanja i “stručne analize”, a vidim da idemo ka tome, željom drugih.

Momci u bazenu su za mene istinski šampioni i moja ostavka će, vjerujem, dovesti do malo realnijeg pogleda i možda i poneke pohvale, umjesto iznenadnih kritičkih osvrta. Ujedno je to i prilika da neki novi ljudi dobiju šansu, kao što sam nekada i ja zaslužio najveću čast.

Iza nas u protekle tri godine ostaju olimpijsko i evropsko zlato, kao i četvrto mjesto na Svjetskom prvenstvu. Ponosan sam na svaki minut svog selektorskog mandata, a posebnu zahvalnost dugujem svim saradnicima i igračima, bez kojih uspjesi ne bi postojali.

Napominjem da se poslije ovoga više neću obraćati na ovu temu u izjavama za medije i intervjuima, niti ću ulaziti u bilo kakve polemike”, poručio je Uroš Stevanović.

Sa Stevanovićem na klupi Srbija je nedavno osvojila evropsko zlato u Beogradu, a bila je i olimpijski šampion u Parizu 2024. godine.