Poslodavci navode i da su se zaposleni djelimično ulijenili, i da dio njih ne može kvalitetno da obavlja posao iz stana ili kuće. Manji broj može.

Rad od kuće, koji je tokom pandemije postao nužnost, za mnoge je prerastao u trajni standard. Fleksibilnost, izbjegavanje gužvi i veća autonomija dugo su se smatrali glavnim prednostima takvog modela. Međutim, sve veći broj istraživanja pokazuje da dugotrajan rad na daljinu nosi ozbiljne posljedice, posebno po mentalno zdravlje zaposlenih.

Neki bi rekli da to pogađa i njihove šefove, koji ne viđaju svoje radnike, teže upravljaju radnim procesima, dogovaraju zadatke i procjenjuju koliko ko zaista radi.

Jedno od najopsežnijih istraživanja na tu temu, objavljeno 2026. godine u prestižnom časopisu “Science”, analiziralo je podatke više od 580.000 radnika u Sjedinjenim Američkim Državama.

Autori studije utvrdili su jasnu povezanost između rada od kuće i porasta osjećaja izolacije, psihičkog stresa, kao i povećane potrebe za terapijom i ljekovima protiv depresije.

Zanimljivo je da je i sama istraživačica Ema Harington sa Harvarda, pokrenula istraživanje podstaknuta sopstvenim iskustvom.

U početku je bila izuzetno produktivna radeći iz svog stana, ali je ubrzo osjetila negativne posljedice potpune socijalne izolacije. Dani bez ikakvog kontakta sa drugim ljudima ostavili su snažan trag na njeno mentalno stanje.

Rezultati istraživanja pokazuju da radnici koji rade od kuće u prosjeku provedu dodatni sat dnevno u samoći. Taj naizgled mali pomak ima kumulativni efekat – povećava se nivo psihološkog distresa, a raste i broj ljudi koji traže stručnu pomoć.

Posebno su pogođeni oni koji žive sami: kod njih je zabilježen čak 83 odsto veći rizik da provedu cio dan bez ikakvog ljudskog kontakta.

Iako mnogi zaposleni i dalje preferiraju rad na daljinu, stručnjaci upozoravaju da potpuna izolacija dugoročno može biti štetna. Nedostatak neformalnih razgovora, spontanih interakcija i osjećaja pripadnosti kolektivu stvara prazninu koju digitalna komunikacija ne može u potpunosti da nadomjesti.

Zbog toga sve više organizacija traži ravnotežu između fleksibilnosti i socijalne povezanosti. Hibridni modeli rada – tri dana u kancelariji i dva dana od kuće – češći timski susreti uživo i podsticanje društvenih aktivnosti unutar kolektiva nameću se kao neophodni koraci za ublažavanje negativnih posljedica rada od kuće.

Iako se povratak u kancelariju mnogima ne čini privlačnim, jasno je da potpuna izolacija nije održivo rešenje. Radna efikasnost možda kratkoročno raste, ali bez stvarnog ljudskog kontakta dugoročno strada ono najvažnije – mentalno zdravlje.

Povremeni rad od kuće može biti koristan, ali samo povremeni. Rješenje je, dakle, u hibridnom modelu – većina dana u kancelariji, uz poneki dan rada od kuće.