Prema Jo Hejz, osnivačici stranice EtiquetteExpert.org, postoje države i gradovi koji se, prema mišljenju turista, posebno izdvajaju po neljubaznosti i rezervisanosti. U nedavnom intervjuu otkrila je koja su mjesta stekla reputaciju najmanje gostoljubivih destinacija na svijetu.
Hejz je istakla da se Pariz, glavni grad Francuske, nalazi na „samom vrhu liste“ kada je riječ o neljubaznosti prema turistima.
Naglasila je da mnogi lokalni stanovnici nisu nimalo impresionirani ako ne govorite francuski. Iako većina Parižana dobro govori engleski, „mnogi odbijaju da ga koriste i djeluju iznervirano kada turisti ne znaju ili ne mogu da govore francuski, tvrdi Hejz.
Ipak, dodala je da su druge regije u Francuskoj često znatno gostoljubivije prema posjetiocima.
Na listi se našla i Italija.
Iako milioni ljudi svake godine dolaze u tu zemlju kako bi uživali u znamenitostima i ukusnoj hrani, čini se da su neki posjetioci stekli utisak da lokalno stanovništvo nije oduševljeno turistima.
Jedan turista na društvenim mrežama izjavio je da je bio šokiran kada je otkrio da Italijani, za razliku od Britanaca, ne poštuju redove i bez problema će se „ugurati“ ispred vas. Drugi putnik napisao je da oni koji putuju u Rim jednostavno „moraju da očekuju“ nepristojno ponašanje.
„Grad je prelijep i prepun umjetnosti, ali ljudi su među najgorima koje sam sreo, a mnogo sam putovao“, napisao je.
Od Njujorka do Južne Koreje
Njemačka se našla na trećem mjestu, a neki putnici tvrde da Njemci tokom komunikacije mogu djelovati grubo. Jedan turista naveo je da je posjetio četiri njemačka grada i da je, osim jednog čovjeka, „svaka druga interakcija, ali baš svaka, bila grozna“.
Slična iskustva dolaze i iz Južne Koreje. Jedan muškarac koji je nedavno posjetio Seul izjavio je za medije da su mnogi lokalci bili „oštri“ i požalio se da su na njega „vikali“ i „gurali ga“ dok je istraživao grad.
Ni Sjedinjene Američke Države nisu izuzetak. Njujork, poznat kao Velika jabuka, još jedno je izuzetno popularno turističko središte, ali prema iskustvima posjetilaca i jedno od najmanje gostoljubivih. Njujorčani su poznati po svom čvrstom i beskompromisnom stavu, a nedavna studija Business Insidera proglasila je Njujork najneljubaznijim gradom u SAD, pri čemu je 34,3 odsto ispitanika reklo da su njegovi stanovnici nepristojni.
Na kraju, Hejz je kao problematične izdvojila i neke srednjoevropske zemlje – Poljsku, Češku i Mađarsku, napominjući da imaju dugu istoriju neljubaznosti prema turistima, posebno onima koji dolaze van Evrope.
Međutim, istakla je da je to velikim dijelom posljedica „kulturnih razlika“ i da se „hladan“ način na koji razgovaraju s posjetiocima ne doživljava nužno isto među lokalnim stanovništvom.
Problem nije u ljudima, već u brojkama
Iako su iskustva turista subjektivna, stručnjaci upozoravaju da rastuća netrpeljivost prema posjetiocima u mnogim popularnim destinacijama nije bez razloga.
Često je direktno povezana s fenomenom prekomjernog turizma, koji sve više opterećuje poznate gradove i regije.
Ovaj fenomen dovodi do prenatrpanosti, rasta troškova života za lokalno stanovništvo, opterećenja infrastrukture i degradacije životne sredine.
U gradovima poput Venecije, koja godišnje primi i do deset miliona turista, a ima manje od 50.000 stanovnika, istorijska jezgra postaju turističke kulise umjesto mjesta za život. Slični problemi zabilježeni su i u Dubrovniku i na Santoriniju. Masovni turizam mijenja ritam grada, strukturu prodavnica i jezik koji se koristi u javnom prostoru, zbog čega se lokalno stanovništvo postepeno osjeća kao manjina u sopstvenom gradu. Kao odgovor na to, neki gradovi, poput Barselone, već su uveli mjere za ograničavanje kratkoročnog izdavanja apartmana.
Zato, prije nego što osudimo lokalno stanovništvo zbog neljubaznosti, vredi razmisliti o široj slici. Njihova frustracija često nije usmjerena na pojedinačnog turistu, već može biti simptom neodrživog sistema koji preti da uništi upravo ono što turisti dolaze da vide. Rješenje leži u razvoju održivog i odgovornog turizma, usmjerenog na kvalitet, a ne kvantitet, koji poštuje lokalnu kulturu i životnu sredinu.
