Mnogi misle da postavljaju granice kada kažu određene stvari, poput: „Zaista moraš da prestaneš da dolaziš nenajavljeno.“ „Ne razgovaraj sa mnom tako.“ „Ako ne možeš da poštuješ moje potrebe, prekidam svaki kontakt.“
Ali kao i veći dio terapijskog žargona koji se infiltrira u društvene medije i našu kulturu uopšte, značenje „granica“ se izgubilo u prevodu.
Nedra Glover Tavvab, terapeutkinja i autorka knjige “Postavi granice, pronađi mir” ističe da je postavljanje granica zdrav način izražavanja naših potreba i očekivanja – i može nam pomoći da njegujemo jače veze sa značajnim osobama u našim životima.
Kako postavljati granicu
Recimo da vam majka često komentariše težinu. Ako je zamolite da prestane da pominje vašu kilažu, to je zahtjev, a ne granica.
Ako ona ignoriše taj zahtjev, onda možete postaviti granicu. Jedan od načina je da spriječite da njeno mišljenje o vašem tijelu postane vaše uvjerenje.
„Ne moram da joj šaljem knjige; ne moram da vodim razgovore o zdravlju“, objašnjava terapeutkinja K. C. Dejvis. „Ne moram da je ubjeđujem da sam zdrava. Samo kažem: ‘U redu, mama’ i idem dalje.“
Granicu možete postaviti i jasnom izjavom. Na primjer, ako vam se tinejdžer drsko obraća možete reći: „Želim da razgovaram sa tobom, ali neću nastaviti da razgovaram sa nekim ko me vrijeđa.“
Ili možete postaviti tihu granicu. Ako vam prijatelj pošalje tekstualnu poruku koja vam stvara nelagodu, na primjer, možete da izaberete da ne odgovorite.
Kako granica može da ojača vezu
Kada postavljamo ograničenja ili granice za sebe, povlačimo liniju između naših potreba i potreba drugih ljudi – i to nam pomaže da održavamo zdrave odnose, naglašava Ketrin A. Sanderson, profesorka psihologije na koledžu Amherst.
Ako ne postavimo granice, ignorisanje tih potreba može dovesti do naše emocionalne „eksplozije“. A to je zato što nismo razmišljali o tome šta nam je potrebno u vezi.
Međutim, ponekad druga osoba nije sposobna da vam pruži tačno ono što želite. U tim slučajevima, ako i dalje želite vezu, možete koristiti granice da biste održali vezu koja vam prija.
Gospođa Dejvis se prisjetila vremena kada joj je postavljanje granice pomoglo da se osjeća manje ogorčeno prema prijateljici.
„Dogovarale bismo se da se družimo, a ona se ne bi pojavila, ili bih otišla po nju, a ona ne bi otvorila vrata“, navodi Dejvisova. „To me je izluđivalo.“
Na kraju, značajno je smanjila broj pokušaje da se dogovara sa prijateljicom i prestala je da očekuje da će se ona promijeniti, ali nije pokušavala da kontroliše njeno ponašanje. Sada, kada se viđaju, to je samo nekoliko puta godišnje, ali Dejvisova kaže da može u potpunosti da uživa u ovim druženjima.
Da li je vrsta granice bitna prilikom izgradnje veze
Stručnjaci za mentalno zdravlje prepoznaju tri vrste granica: krute, porozne i zdrave.
Neko sa krutim granicama nastoji da izbjegava bliske odnose, ima poteškoća da povjeruje drugima i malo je vjerovatno da će tražiti pomoć. S druge strane, ljudi sa poroznim granicama imaju sklonost da previše dijele lične informacije, dozvoljavaju sebi da budu nepoštovani, previše se upliću u tuđe probleme i teško im je da kažu „ne“.
Tipično, ljudi pokazuju mješavinu ovih različitih vrsta granica, u zavisnosti od veze. Na primjer, mogu imati poroznu granicu sa svojim romantičnim partnerom i krutu granicu sa kolegom.
Idealno bi bilo da svi teže zdravim granicama – to znači da cijenimo sopstvene želje i potrebe, da se otvorimo bliskosti kada to želimo i da kažemo „ne“ kada je to potrebno.
„Želimo da se nađemo u toj zoni gdje postoji izvjesna ravnoteža i fleksibilnost“, navodi Tavvab, dodajući da previše krute ili porozne granice mogu stvoriti pukotine u vezama.
Šta ako vaše granice nekoga ljute
Ponekad će ljudi protumačiti vaše granice kao uznemirujuće ili čak bolne. Možda će „pokušati iznova i iznova da prelaze granicu“, napominje dr Sanderson. „To postaje zaista negativan ciklus.“
Ali čak i ako granica djeluje nerazumno, nepravedno ili jednostavno glupo, njeno poštovanje gradi jači odnos.
Može pomoći iskren razgovor o povrijeđenim osjećanjima, a možda čak i pregovaranje, savjetuje psiholog. Na primjer, ako je vaš supružnik frustriran jer odbijate da razgovarate o teškoj svađi od prethodnog dana, možete razmotriti popuštanje te granice pošto ste imali priliku da se smirite.
„Ne kažemo: ‘Ne volim te’ – ne kažemo: ‘Ne vjerujem ti’“, navodi dr Sanderson. „Kažemo: ‘Što se mene tiče, trenutno ne mogu da pričam o tome.’“






















