Ipak, tih početnih 10-15 minuta često prerastaju u sate koje djeca dnevno provode pred TV-om, a nedavno istraživanje sprovedeno u Velikoj Britaniji je pokazalo da neka djeca provode čak pet sati uz televiziju.
Posljedice su vrlo vidljive: djeca sa najviše vremena provedenog ispred ekrana navodno znaju mnogo manje riječi od onih na drugom kraju skale koji TV gledaju oko 44 minuta.
Nedavno istraživanje je pokazalo da prosječno dijete provodi čak 45 sati nedjeljno u zatvorenom prostoru – pri čemu više od trećine tog vremena gleda u ekrane.
Četvrtina od 2.000 roditelja je rekla da njihova djeca ne pokazuju nikakvo interesovanje za aktivnosti na otvorenom, dok kada su u pitanju navike u zatvorenom prostoru dominiraju pasivne razonode poput gledanja televizije (59%), igranja igara (54%) i skrolovanja na telefonima (41%). Prekomjerno vrijeme provedeno ispred ekrana, upozorili su naučnici, povećava rizik od srčanog udara, kao i visokog krvnog pritiska, visokog holesterola i insulinske rezistencije kod djece.
Sada je jedan stručnjak naveo šest znakova koji ukazuju da dijete provodi previše vremena gledajući televiziju – i kako se nositi sa tim problemom bez potpune zabrane gledanja TV-a.
Autor knjige “Datta So Tired!” Elodi M., koji je inače i sam otac, objasnio je da previše vremena provedenog ispred ekrana utiče na nervni sistem djeteta i druge aspekte.
“Kada je dijete previše izloženo ekranu, tijelo govori”, rekao je on.
Prema riječima autora, “dječji mozak nije stvoren da podnese brzu, neprekidnu stimulaciju” – i uskoro ćete početi da primjećujete znake, uključujući iznenadnu promjenu njihovog raspoloženja.
“Postaju razdražljivi čim isključite TV. To ne znači da su razmaženi – njihov nervni sistem ne može da uspori”, rekao je Elodi.
Pored toga, možda ćete morati da se nosite i sa “iznenadnim eksplozijama bijesa”.
“Njihov mozak je preopterećen. Emocije se ‘izlivaju’.”
Previše vremena provedenog ispred ekrana, bilo da je u pitanju TV ili iPad, takođe može dovesti do kraćeg raspona pažnje kada su u pitanju čitanje i druge aktivnosti.
Prema riječima autora, djeca koja su zavisna od ekrana “ne mogu da se fokusiraju na jednostavne igre” jer “nakon sve te brze stimulacije, spora igra djeluje kao ‘ništa'”.
Djeca i tinejdžeri takođe vjerovatno pate od lošeg sna ako provode sate i sate gledajući TV – a to može imati razarajući uticaj na njihov akademski uspjeh i još mnogo toga.
Djeca koja ne dobiju dovoljno noćnog odmora postižu lošije rezultate u školi i imaju lošije mentalno zdravlje, upozorila je ranije jedna studija.
Elodi je podijelio svoja zapažanja, objašnjavajući: “Njihov um i dalje radi, čak i kada je sve ‘isključeno’.”
Elodi je takođe otkrio da “ispadi bijesa” mogu biti još jedan znak upozorenja zbog kojeg bi roditelji trebalo da budu zabrinuti – posebno ako su se napadi bijesa u posljednje vrijeme “pogoršali”.
Prema njegovim riječima, stalne suze i vikanje su rezultat “umornog mozga” koji se bori da se nosi sa frustracijom.
Ali dok mnogi roditelji mogu odmah pribjeći potpunoj zabrani gledanja televizije, stručnjak je otkrio da to nije rješenje. Sugeriše da bi umjesto toga trebalo smanjiti vrijeme provedeno ispred televizora i uravnotežiti ga sa drugim aktivnostima, kao što su igra i kretanje.
