“Gledam kako se u Hrvatskoj i Srbiji čuvaju uspomene na velike umjetnike. Koncerti, omaži, državna i institucionalna podrška – za Arsena Dedića, Olivera Dragojevića, Gabi Novak, Zdenka Runjića, Mateju Dedića, Rajka Dujmića, Dragana Stojnića, Tozovca, Cuneta… i da ne nabrajam dalje. A kod nas? Otužna tišina. Tek poneki pojedinac se sjeti i uspije napraviti skroman pomen. Bez sistema, bez institucija, bez svijesti da kultura znači pamćenje i poštovanje”, napisao je Đuranović na Fejsbuku.
Kako je dodao, umjesto da njegujemo nasljeđe, mi zatrpavamo kalendar koncertima – više nego bilo gdje u svijetu – i to isključivo komercijalnim.
“Nema omaža, nema ulaganja u kulturni nivo, nema čuvanja tradicionalne muzike. Bitno je samo da se organizatori slikaju sa zvijezdama: fotografije ostaju, a muzika se zaboravi čim se svjetla ugase. E tu je razlika – između društva koje njeguje kulturu i onog koje je srozava na nivo potrošne robe. A koliko se pažnje poklanja domaćim izvođačima, to je već posebno poglavlje… o tome drugi put”, naveo je on.



















