On je u objavi na Fejsbuku istakao važnost dijaloga i poručio da dijalog može pretvoriti sporno u rješivo, napeto u smireno i ono što danas dijeli – u nešto što sjutra spaja.
„Prethodnim političkim elitama bilo je u interesu da nam u nasljeđe ostave otvorena pitanja koja dijele građane. Vodili su računa o tome šta će steći na izborima, a ne o tome šta će ostaviti novim generacijama. Osnovni fokus tih podjela bio je na razdvajanju građana, sa naročitim akcentom na braću – Srbe i Crnogorace, a mehanizam kojim su taj naum sprovodili ogledao se u jednostranom nametanju, diskriminaciji i stigmatizaciji“, napisao je Rovčanin.
On je naveo da je time srpski jezik ostavljen kao tačka razdvajanja, umjesto da bude tačka spajanja.
„Samo četiri godine nakon rušenja tog sistema, građani su na prvom slobodnom popisu potvrdili da srpskim jezikom ne govore samo Srbi, već i više od 60.000 Crnogoraca i pripadnika drugih naroda. Dakle, srpski jezik, pored istorijskog utemeljenja i pravne tradicije, ima i nadnacionalni karakter. Stoga srpski jezik u Crnoj Gori ne može biti politički projekat, već životna i pravna činjenica“, dodao je on.
Ističe da je ista situacija i sa istorijskim simbolima, koji treba da imaju kulturnu, istorijsku i protokolarnu ulogu, bez dovođenja u pitanje ustavnih ili ambicije za stvaranje paralepnih.
Dodaje da su i krstaš-barjak i trobojka Kraljevine i Knjaževine Crne Gore istorijski su simboli i Srba i Crnogoraca.
“Oni nijesu uvezeni, donijeti ili nametnuti – nastali su u ovim brdima i u ovom kamenu i ostavljeni su nam od naših predaka. Simboli koje su nosili naši preci ne mogu biti prijetnja njihovim potomcima. Istorijski simboli ne ruše državu; upravo suprotno – oni svjedoče o njenom trajanju“, prokomentarisao je Rovčanin.
Poručio je da država ne smije tjerati ljude da biraju između braka i domovine.
„Kada govorimo o državljanstvu, i tu nam je ostavljeno u naslijeđe jedno, rekao bih, nehumano rješenje koje dijeli porodicu kao osnovnu ćeliju društva. Tu je važno poštovati i primjeniti Evropsku konvenciju o državljanstvu. Ne bi smjelo postojati sporenje oko toga da supružnici i djeca državljana Crne Gore mogu steći državljanstvo bez otpusta iz drugog državljanstva. Država ne smije tjerati ljude da biraju između braka i domovine, između roditelja i papira“, naglasio je on.
Rovčanin je poručio da porodica ne smije biti kolateralna šteta administracije, niti političkog nadgornjavanja.
„Ali sve ono što nam je ostavljeno u nasljeđe, kao i način na koji je to učinjeno, treba da nam služi kao nauk. Zašto? Zato što je jednostavno: ono što se nameće silom, jednostrano i bez razumijevanja, traje kratko i brzo stvara nove probleme. Ono što se postigne dijalogom – ostaje, čak i kada se promijene vlasti i okolnosti. Zato je dijalog snaga onih koji vjeruju u pravdu. Vjerujem da dijalog može pretvoriti sporno u rješivo, napeto u smireno i ono što danas dijeli – u nešto što sjutra spaja. Važno je da vodimo računa o tome šta ostavljamo novim generacijama, a ne šta ćemo steći na izborima. Potomci se neće pitati koliko je ko osvojio, već šta je ostavio“, zaključio je Rovčanin.
