Piše: Rajka Raičević

Poslije poduže pauze oglasio se Milo Đukanović, trodecenijski vladar Crne Gore. Na vlast je došao smjenom tadašnjeg komunističkog rukovodstva koje su nazivali „jagnjećim brigadama“. To su bili funkcioneri čiji je najveći grijeh, kako se tvrdilo, bio bahaćenje uz jagnjetinu ispod sača.

Smijenili su ih mladi, lijepi i pametni. Neko bi rekao da se istorija ponavlja. Ostaje samo nada, više u Boga nego u političare, da ovoga puta ishod neće biti isti. Perjanica tih „mladih, lijepih i pametnih“ bio je upravo Milo Đukanović.

Prema pojedinim tvrdnjama, organizacionu i logističku podršku tadašnjim studentskim aktivnostima pružao je i Milov mlađi brat Aco Đukanović, tada angažovan kroz krugove bliske Pravnom fakultetu. Aco se danas nalazi pred istražnim organima, po izlasku iz zatvora, zbog optužbi za nelegalno posjedovanje oružja koje je, gle čuda, izgleda u navodnom Milovom vlasništvu. Ali Mila Đukanovića niko za to oružje ne procesuira!?

Milo Đukanović je kao dio mlađe komunističke garde učestvovao u smjeni „jagnjećih brigada“ tokom velike AB (antibirokratske) revolucije 1988. godine.

„Na veliku nevolju Crne Gore, tada se dogodila i revolucionarna promjena vlasti… Ljudi koji su časno i kompetentno obavljali svoj posao, u dugom vremenskom periodu poslije Drugog svjetskog rata, tada su napustili crnogorsku političku pozornicu. Time je Crna Gora ostala bez neophodne mudrosti i državno-političkog iskustva za teška iskušenja koja su nastupala“, izjavio je sinoć Milo Đukanović.

Svi koji su čuli ili pročitali ovu izjavu, vjerujem, pročistili su uši ili protrljali oči u nevjerici da nekadašnji komunistički junoša, koji je revolucionarno jurišao i smijenio vlast 1988. godine, danas ovako govori.

I ChatGPT zna kako je Milo došao na vlast

Prilagođeno sadašnjem trenutku, pitala sam vještačku inteligenciju, za svaki slučaj, šta može reći o početku političke karijere Mila Đukanovića.

„Politički uspon Mila Đukanovića počeo je tokom antibirokratske revolucije i smjene tzv. jagnjećih brigada, nakon čega je zajedno sa mladom partijskom garniturom preuzeo Savez komunista Crne Gore, koji je kasnije prerastao u Demokratsku partiju socijalista (DPS)“, kaže ChatGPT.

Sjetimo se tadašnje udarne političke trojke Milo Đukanović, Momir Bulatović i Svetozar Marović. Tada su, ne samo kalendarski, „godine počinjale januarom“, što je ostao jedan od upečatljivijih slogana tog vremena.

Nakon promjena od 30. avgusta 2020. godine, izjave Mila Đukanovića postale su rijetke, ali gotovo svaka izazove politički zemljotres u javnosti. Od priče o „bježanju u šumu“, pa nadalje.

Amnezija ili amnestija političke prošlosti?!

Tako je i sa ovom izjavom. Da li je riječ o političkoj amneziji ili pokušaju amnestije sopstvene prošlosti, teško je procijeniti. Ali veoma podsjeća na ranije Đukanovićeve političke metamorfoze. Poput nekadašnje izjave da zbog Hrvata „mrzi šahovnicu“, nakon čega je potpuno promijenio politički kurs i postao ono protiv čega je prethodno ratovao. Tada je proganjao „krstaš barjak“ koji je kasnije prigrlio.

„Zaboravio“ je Milo i da mu je Slobodan Milošević nekada bio politički uzor. Zaboravio je i da je zajedno sa Momirom Bulatovićem krenuo u osvajanje vlasti, a potom upravo Bulatovića politički uklonio iz vrha DPS-a 1998. godine. Razlog su bili šverc, naglo bogaćenje i bahaćenje partijskih drugova, svega onoga što je DPS usavršio manje od decenije nakon dolaska na vlast, a čemu se Bulatović protivio.

Gradivo za FPN

Đukanovićev politički rolerkoster možda će jednog dana izučavati studenti Fakulteta političkih nauka – antropološki, fenomenološki i kroz prizmu političkog pragmatizma.

U jednom periodu bio je izrazito prosrpski orijentisan, vezan za Srpsku pravoslavnu crkvu i nacionalnu retoriku devedesetih. Kasnije je gotovo sve politički redefinisao kako bi opstao na vlasti. Zbog opstanka i ostanka u vlasti Đukanović je mijenjao ideologije, saveznike, a neprijatelji su mu postajali partneri.

A kako su se nizale godine njegove vladavine, tako su se množili i milioni koje prije 1988. godine nije imao ni u tragovima. Nizali su se milioni, a ređale afere od međunarodnog šverca cigareta, brojnih spornih privatizacija pa nadalje. Istom progresijom kojom je raslo bogatstvo Mila Đukanovića povećavao se i pokušaj da se zaborave svi „rani radovi“.

Za vrijeme njegove vlasti likvidirano je više visokih policijskih funkcionera, ubijen je i Duško Jovanović, dok su mafijaški obračuni postali gotovo svakodnevica na ulicama Crne Gore. Jednima su tada cvjetale tikve, a drugima se tikva obijala o glavu.

Samo da jednoga dana Milo ne osudi i vlast tokom koje su se dogodili ovi brojni zločini, zaboravljajući da je on sam bio vlast jednako kao što je zaboravio da je smijenio vlast 1988. godine.