Katerina je odrasla u Nižinu, gradiću na sjeveru Ukrajine, živeći samo sa majkom. Oca je upoznala tek sa 17 godina, dok joj je jedinu očinsku figuru predstavljao djed sa majčine strane. Kada je djed preminuo, šestogodišnja Katerina i njena majka su ostale na ulici i postale beskućnice. Jedno vrijeme živjele su na gradilištu, a djevojčica je zimi prala kosu u školskom toaletu jer je kofa sa vodom u njihovom “domu” bila puna leda.

Uprkos teškim uslovima, Katerina je uspješno krila svoju situaciju od školskih drugova i nastavnika, plašeći se njihove reakcije.

“Sumnjali su da nije sve u redu, ali niko nije shvatao koliko je bilo loše. Svi su zato bili šokirani. Sjećam se da mi je bilo teško jer nisam željela da neko zna. Plašila sam se da će mi se smijati, da će me ljudi prezirati. Onda sam uvidjela da im je zapravo bilo žao, a to je sve pogoršalo. Sažaljenje je bilo poslednja stvar koju sam željela da probudim u ljudima”, ispričala je Katerina.

Život u nehumanim uslovima brzo je ostavio danak na njenom zdravlju. Počela je da osjeća bolove u grudima koje je isprva ignorisala, ali je ubrzo dobila zastrašujuću dijagnozu – tumor, zbog čega joj je jedan dio pluća morao biti odstranjen. Doktori su bili izuzetno humani, nisu im naplatili liječenje, ali su prognoze bile toliko loše da je mlada pjevačica prestala da razmišlja o budućnosti. Vrijeme je provodila šetajući Kijevom i svirajući gitaru kako bi iskoristila ono malo vremena što joj je ostalo.

O svom nevjerovatnom preživljavanju izjavila je:

„Doktor me je hranio kašikom, sjećam se. Bio je vrlo ljubazan. Nisu željeli da nam uzmu novac. Šanse su mi bile tako male da nisam ni planirala svoj dalji život. A onda sam se jedne noći probudila u šok-sobi posle operacije i shvatila, živa sam“.

Uprkos smanjenom kapacitetu pluća, Katerinin vokal je izuzetno snažan i dugotrajan. Ona je priznala da ne zna kako njen glas uopšte funkcioniše i gdje se stvara, jer u njenim plućima i bronhijama nema dovoljno prostora za formiranje zvuka. Zbog toga se tokom pjevanja često čuje kako teško diše, što, prema njenim riječima, daje poseban šarm njenom nastupu.

O svom muzičkom fenomenu, ova hrabra djevojka kaže:

“To vibrira ovdje, negdje u meni, ne znam otkud to. Sve vrijeme me čujete kako dahćem. Ima tu izvjesnog šarma jer me čujete kako hvatam vazduh, iako mi to ne pravi problem pri pjevanju. Mogu da ‘uhvatim’ notu i održim je dugo, a ne znam kako to funkcioniše“.