Kako su saopštili iz CNP-a, reprizna izvođenja na programu su 30. maja i 1. juna.

Autori adaptacije su Mićunović i Dragana Tripković, koja je zadužena i za sasvim novi rukopis dramaturgije kao neophodnog dijela ovako zahtjevne teatarske inscenacije. Scenograf i kostimograf je Aleksandar Denić, dok scenski pokret potpisuje Tamara Vujošević-Mandić, a za scenski govor i lekturu zadužena je Dubravka Drakić.

Asistentkinja reditelja je Nataša Milićević, na scenskom pokretu asistentkinja je Julija Milačić Petrović-Njegoš, asistenkinja kostimografa Maša Mirković, asistentkinja scenografa Jelena Ivančević, dok je izvršna producentkinja je Vukosava Tomović.

U predstavi igraju: Srđan Grahovac, Ana Vujošević, Dejan Ivanić, Jelena Nenezić, Kristina Obradović, Aleksandar Radulović, Emir Ćatović, Ana Vučković, Lazar Dragojević,  Jelena Minić, Julija Milačić Petrović-Njegoš, Jelena Đukić, Aleksandar Gavranić, Omar Bajramspahić, Pavle Prelević, Luka Stanković i studenti I godine Studijskog programa Gluma Fakulteta dramskih umjetnosti Cetinje Strahinja Radonjić i Ljubica Drašković.

U susret sjutrašnjoj premijeri u Crnogorskom narodnom pozorištu danas je upriličena press konferencija sa autorskim timom, glumačkim ansamblom i umjetničkom direktoricom CNP-a Marijom Sarap koja je izrazila zadovoljstvo što upravo ovom predstavom obilježavaju kraj 72. sezone.

„Crnogorsko narodno pozorište i ovom premijerom potvrđuje svoju posvećenost raznolikoj i promišljenoj repertoarskoj politici, kroz koju nastojimo publici ponuditi različite poetske, estetske i tematske izraze – od savremenih inscenacija i autorskih projekata, do klasika svjetske književnosti koji ostaju trajno važni za svaku epohu. Posebno nam je značajno što pozorišnu sezonu zatvaramo upravo Šekspirovim Romeom i Julijom, djelom koje predstavlja jedan od temelja svjetske dramske literature.

Tokom cijele sezone trudili smo se da repertoar bude otvoren prema različitim generacijama publike, različitim senzibilitetima i umjetničkim poetikama, jer smatramo da nacionalni teatar mora biti prostor susreta različitih ideja i teatarskih formi. Romeo i Julija zato nije samo završnica jedne uspješne sezone, već i simbol kontinuiteta naše misije da kroz kvalitetan i raznovrstan repertoar njegujemo pozorište kao živu, relevantnu i društveno važnu umjetnost”, navela je Sarap.

Reditelj Branislav Mićunović ukazao je na savremenost Šekspirovih djela koju su istražili tokom pripreme predstave.

„Kad se god latite Viljama Šekspira na bilo koji od načina, vi ste tu i u prednosti da imate jedno savremeno tkivo, bez obzira što je tekst napisan prije pet vjekova. To je živo biće koje se reperkutuje na potpuno savremeni život. Nijesmo ni prvi ni poslednji koji na taj način doživljavaju ova njegova djela u cijelosti i pojedinačno. Dragana Tripković i ja smo se suočili sa svojevrsnom disciplinom koja je jedna od ideja da probamo, da tu cijeloživotnu priču provučemo, da to nije tragedija samo dvoje mladih ljudi, da je to drama i nešto što život donosi u svim svojim fazama. Stajali smo pred teškim zadatkom prije svega u najvišem stepenu odgovornosti u odnosu na velikog pisca milenijuma,“ naveo je Mićunović.

Mićunović je istakao da  je rad sa ansamblom od 18 glumaca bio uzbudljiv, ali da je tražio i obazrivost.

„Ovo je bio jako težak proces, ali je bio proces, kreativan, miran, u ljudskim i profesionalnim komunikacijama gotovo pa idealan. Ja sam imao njihovu ozbiljnu podršku, jer bez toga i bez ekipe koja zajednički misli, siguran sam da se do ovakvog rezultata ne može doći,“ dodao je reditelj.

Dramska spisateljica Dragana Tripković pojasnila je kako je tekao proces autorske adaptacije.

„Autorska adaptacija koja je pred vama i koja je bila pred nama kao zadatak u samom procesu i radu nastajala je iz nekoliko segmenata i iz potrebe da se tragedija Romea i Julije ispriča na savremen način, na način kako možemo da razumijemo ovaj veliki komad i riječi ovog velikog pisca, a pošavši od premise da svaki pisac ima jednu temu. Uzevši u obzir Šekspirove tragedije koji su nam odgovarale za ovu vrstu koncepta napravili smo jedan konglomerat ljudskih situacija, stanja i onoga što jedan život podrazumijeva. To nije bilo puko promišljanje. Odnosno,  šta bi bilo kad bi bilo?; Već kako izgledaju naši životi podržani onim što su Šekspirove univerzalne teme. U inscenaciji ćete osjetiti, sve što doživite u jednom životu i u životima koje poznajete na neki način, i baš tamo, se nalazi Šekspira. To je pisac koji je među onima koji su napisali sve i to na najbolji mogući način, tako da je bilo više nego izazovno i važno ispričati priču na način koja bi odgovarala, ne samo zamisli pozorišnog formata već i onome što mi jesmo kao ljudi u vremenu u kojem danas živimo,“ ispričala je Tripković.

Glumica Jelena Nenezić je istakla da za nju rad na ovoj predstavi nije bio rad na klasičnoj ljubavnoj priči Romea i Julije

„Za mene je ovo bilo istraživanje onoga što ostaje od nas kada nestanu identiteti, društvene uloge i tijelo, a možda i najvažnije od svega – šta ostane u sjećanju onog drugog čovjeka od nas”, istakla je Nenezić.

Glumac Srđan Grahovac istakao je da je za njega rad na predstavi bilo iskustvo koje ga vraća na prvu godinu Akademije.

“Nije loše da preslišamo sebe poslije 20 ili 30 godina na nekom projektu sa Branislavom Mićunovićem, da vidimo koje su se to naslage nakupile na nama i koji su viškovi koje bi trebalo ukloniti. Ovih četiri mjeseca je bilo čisto uživanje rada sa kolegama i Mićunovićem. To je nešto što čovjek zaista poželi u pozorištu,” naveo je Grahovac.

Glumac Aleksandar Radulović kazao je da je najdragocjenije što je u ovom procesu shvatio da nikako ne može odvojiti svoj privatni od života pozorišta.

“To je velika privilegija, ali je i jako teško na taj način živjeti, pogotovo ako želiš da živiš slobodno i ogoljeno. Bez jada nema ljubavi, a bez ljubavi nema jada. Odreknemo li se jedne od te dvije kategorije odričemo se obje istovremeno. U samom procesu pripreme predstave  bilo je ljubavi i jada, involvirali smo sebe onakve kakvi jesmo sa svim svjesnim i nesvjesnim stvarima koje nosimo sa sobom. Ovdje smo insistirali na tome da budemo onakvi kakvi jesmo u okviru zadatih okolnosti,” naveo je Radulović.

Jelena V. Đukić je kazala da je za nju ovo bio izazovan proces.

“Meni je bilo jako zanimljivo, u dramskom smislu, da vidimo šta su magbetovske vještice, je li to zlo, šta bi to bilo danas, šta su prepreke ljubavi koje su u samom čovjeku.. Bilo mi je veliko zadovoljstvo raditi kako sa starijim kolegama, tako i sa novim generacijama. Takođe, u posljednje vrijeme često mi se zalomilo da igram neko zlo, i mogu da kažem da mi je ovo najradosnije zlo u posljednjem periodu koje sam radila”, kazala je Đukić.

Julija Milačić Petrović Njegoš se osvrnula na scenski pokret u predstavi.

“Pokret u ovoj predstavi zaista isključivo služi za glumačku radnju, nikako kao dekoracija. Ja sam bila i na sceni i dio autorskog tima, tako da sam konstantno gledala dvije strane i ono što smo kao glumci dobili je izlaženje iz udobnog, dublje smo se zabavili onim što je u nama i čime možemo vladati a ne koristimo ga ili smo ga zaboravili. U ovoj predstavi nećete vidjeti ništa što je suvišno i površno, a toga ima dosta u današnjem teatru, nažalost,” zaključila je Milačić Petrović Njegoš.

“Ova adaptacija je nešto najbolje što smo skoro imali prilike da pročitamo,” kazala je glumica Jelena Minić.

Omar Bajramspahić je zahvalio na prilici da bude dio ovog ansambla. “Svaki proces ima neke svoje faze, krenemo sa seoskog puta, pa siđemo na put sa jednom trakom, pa sa dvije, pa na autoput, pa na pistu, a onda nas čekaju nebesa… Bez poslušnosti, discipline, etike, kopanja po nama samima, ne bi došli do ovoga do čega smo došli”, kazao je Bajramspahić.

Mladi glumac, student I godine Studijskog programa Gluma na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, Strahinja Radonjić je kazao da je zahvalan što je dobio priliku da radi sa profesorom Mićunovićem i da stiče ovako veliko iskustvo jako rano.

“Iako se više bavim mržnjom u ovoj predstavi, igraću je sa mnogo ljubavi”, kazao je Luka Stanković.

Mlada glumica, studentkinja I godine Studijskog programa Gluma na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, Ljubica Drašković je kazala da joj je posebna čast što je baš ova predstava njega prva profesionalna predstava. “Ovaj proces me je lično približio tim veoma visokim ljudskim stanjima koja su jako uporna i to je ono o čemu, za mene, ova predstava govori”, zaključila je Drašković.

Iako se posljednji priključio timu, glumac Nemanja Todorović je izrazio veliko zadovoljstvo što je dobio priliku da radi sa profesorom i rediteljem Branislavom Mićunovićem i velikim ansamblom od 18 glumaca.