“Zbog toga izgradnja pristupačnog društva i sistemsko i kontinuirano uklanjanje arhitektonskih, administrativnih, informacionih i komunikacionih barijera, kada one već postoje, mora biti zajednička obaveza institucija, pružalaca usluga i cijele zajednice. Učesnici/e Radionice na temu uklanjanja arhitektonskih, administrativnih i drugih barijera koju je 15. jula 2026, u Bijelom Polju organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) su posebno ukazali/e da pristupačnost nije pitanje dobre volje, već zakonska obaveza i osnovni preduslov za ostvarivanje ljudskih prava, samostalnosti i dostojanstvenog života građana/ki”, dodaje se u saopštenju.

Učesnici su naveli da postojeća znanja o pravima osoba s invaliditetom, njihovim zahtjevima za pristupačnošću i svakodnevnim izazovima.

“Posebno su istakli/e bolje razumijevanje pojmova i zakonodavstva, različitih vrsta prepreka i diskriminacije, kao i načina njihovog prepoznavanja i otklanjanja. Kroz radionicu su se dodatno upoznali/e s međunarodnim standardima pristupačnosti, mehanizmima zaštite prava osoba s invaliditetom i značajem univerzalnog dizajna i razumnog prilagođavanja. Praktični rad, diskusija i razmjena iskustava doprinijeli su većoj sigurnosti u iznošenju stavova, a pojedini/e učesnici/e istakli/e su da su stekli/e i više samopouzdanja”, dodaje se.

Kroz grupni rad učesnici iz Bijelog Polja, Mojkovca i Berana imali su priliku da prepoznaju i navedu prepreke sa kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u svakodnevnom životu u njihovim lokalnim zajednicama.

“Analizirajući svakodnevne situacije kroz perspektivu osoba s različitim vrstama oštećenja, identifikovali/e su brojne prepreke koje ograničavaju samostalnost i ravnopravno učešće u zajednici. Kao najčešće izdvojene su nepristupačne rampe, liftovi, trotoari, šalteri i stambeni objekti, nedostatak taktilnih površina i zvučnih semafora, neprilagođen javni prevoz i vozila, kao i zloupotreba parking mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom. Ukazano je i na nepristupačnost bankomata, internet stranica, literature, obrazaca i drugih informacija, nedovoljnu zastupljenost Brajevog pisma, znakovnog jezika, kao i na nedovoljnu obučenost službenika/ca za komunikaciju s osobama s različitim vrstama oštećenja”, dodaje se.

Dodaju da upravo razmjena iskustava između osoba s invaliditetom, predstavnika organizacija civilnog društva i građana bez invaliditeta bila jedna od najvećih vrijednosti radionice, jer je omogućila bolje razumijevanje različitih perspektiva i zajedničko traženje rješenja.

“Zaključili su da se navedene prepreke međusobno prepliću i da njihovo uklanjanje zahtijeva dosljednu primjenu propisa, unapređenje pristupačnosti javnih prostora i usluga, kao i veću odgovornost institucija i drugih pružalaca usluga. Posebno je naglašeno da nijedna mjera unapređenja pristupačnosti ne može biti u potpunosti djelotvorna bez aktivnog učešća osoba s invaliditetom u njenom planiranju, donošenju i praćenju”, navodi se.

U nastavku rada predložili su kratkoročne i dugoročne mjere koje svako iz svoje pozicije: građani/ke kao pojedinci, NVO, lokalne samouprave i institucije na lokalnom nivou mogu preduzeti kako bi se prepreke otklonile i unaprijedila pristupačnost, pa je među predloženim mjerama istaknuta potreba za proaktivnijim korišćenjem dostupnih mehanizama zaštite prava od strane osoba s invaliditetom, uključujući podnošenje pritužbi i pokretanje odgovarajućih sudskih postupaka u slučajevima kršenja prava i diskriminacije.

“Radionica je organizovana s ciljem jačanja znanja i svijesti o pristupačnosti kao osnovnom ljudskom pravu, podsticanja aktivnijeg učešća lokalne zajednice u prepoznavanju i uklanjanju prepreka, te osnaživanja saradnje između institucija, organizacija civilnog društva, osoba s invaliditetom i građana/ki u stvaranju pristupačnog okruženja za sve. Aktivnost je organizovana u okviru projekta (PRISTUP)ačnost = za sve! uz finansijsku podršku Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine”, ističu u saopštenju.