Ovaj sastav osnovan je sredinom posljednje decenije 20. vijeka u najvećem gradu na sjeveru Crne Gore, a činili su ga prijatelji i entuzijasti koji su vjerovali da njihov autorski materijal zavređuje pažnju šire publike. U razgovoru za Portal ADRIA, basista Enes Dreković govori o nastanku “Crne Dame”, snimanju albuma “Ne traži me”, koncertima koji su obilježili karijeru benda, ali i okolnostima koje su prekinule njihov uspon. Gotovo tri decenije kasnije ovo izdanje i dalje se ubraja među nezaobilazne albume crnogorskog roka.
Od podruma do studija
Grupa je zapravo počela sa radom 1993. godine, u vrijeme kada se basista vratio iz Beograda, gdje je studirao, ali i stekao respektabilno iskustvo svirajući u pojedinim rok grupama iz tog grada. On ističe da je naredne zime došlo do dogovora između pjevača i frontmena Ljubiše Bulatovića i gitariste Suada Kurgaša da se komponuje i široj publici predstavi autorska muzika.
„Ljubiša i Suad imali su dosta materijala, ideja i neke tekstove, pa su pozvali bubnjara Veselina Gara Bakića i mene da se priključimo bendu. Sve je počelo u podrumu zgrade u kojoj sam tih godina živio. Vježbali smo zajedno i radili aranžmane za te pjesme, a čim sam čuo materijal osjetio sam da će to biti nešto veliko i jako moćno. Ime „Crna dama“ došlo je poslije toga. Naša priča počela je drugarski, imali smo cilj da ostavimo nešto našem gradu i Crnoj Gori i da ostavimo pečat u muzici“, ispričao je naš sagovornik.
Kreativni zamah ubrzo je donio konkretnu akciju i uslijedilo je snimanje albuma u studijima u Podgorici i Beogradu. Učestvovali su originalni članovi grupe, uz podršku Negovanovića, frontmena „Nevernih beba“, Milana Đurđevića, crnogorskog klavijaturiste Vladimira Maraša i bjelopoljskih kolega. Basista „Crne Dame“ prisjetio se kako je cjelokupan proces protekao.
„Album „Ne traži me“ je prvo izašao kao kaseta u produkciji Radio-Televizije Crne Gore i tu nam je puno pomogao Dejan Perišić. On se postarao da dobijemo termine u studiju i obezbijedio sve što nam je bilo potrebno. Snimali smo u maju i junu 1994. godine, bili smo smješteni u tadašnjem hotelu „Ljubović“, u čemu nam je pomogao moj veliki prijatelj Blažo Lubarda. Osjećali smo se ležerno i nismo bili opterećeni sa vremenskim terminima. Ja sam pozvao mog prijatelja Vladu Negovanovića da nam bude producent i snimatelj, a ujedno je i odsvirao par dionica na nekim pjesmama. Sve je snimano u Podgorici, a završni dio posla odrađen je u Beogradu. Na zahtjev izdavača na kraju smo dodali još dvije pjesme.“
Pjesme koje su ostale
Sa albuma se posebno izdvojila naslovna numera, a Dreković je za ovu priliku podijelio više detalja o toj kompoziciji, ali i još jednoj pjesmi koja mu je posebno draga.
Naslovna i jedna od najpopularnijih pjesama grupe, Izvor: YouTube/Crna Dama Rock grupa OFFICIAL
„Pjesmu je komponovao Ljubiša Bulatović i, ako uzmemo u obzir tekst, to je najvjerovatnije autobiografska numera. Mislim da ga je ostavila neka cura i on joj je kroz pjesmu poručio da se više ne vraća. Jer kod Crnogoraca nema „Idi mi dođi mi“, nego ako jednom nešto loše napraviš – poslije nema povratka na staro… Mi smo aranžmanom dali pečat da ta pjesma tako dobro zvuči, a ona je dosta i melodična. Kada je riječ o pjesmama sa albuma, meni lično najdraža je „Jedina“. Smatram da ona i danas nosi neku dobru energiju. Pjesma se na kaseti zvala „Jelena“, a mi smo kasnije na nagovor promijenili naziv“, kazao je on.
Vrhunac tog perioda predstavljao je nastup na festivalu „Pjesma Mediterana“ u Budvi, kada su Bjelopoljci dijelili binu sa „Galijom“, „Ribljom čorbom“ i EKV-om.
Nastup “Crne Dame” na festivalu u Budvi 1994. godine, Izvor: YouTube/CRNA DAMA Rock grupa OFFICIAL
Međutim, iako je kreativni zamajac bio na visokom nivou, članovima „Crne Dame“ nisu išle u prilog spoljašnje okolnosti i društvena situacija. Raspad Jugoslavije donio je veliku krizu, moćna scena bivše države izgubila je pređašnji sjaj, sve je manje bilo prostora za rok grupe i njihovu afirmaciju.
Vrijeme nije bilo saveznik
„Ja sam napustio grupu nekih godinu dana po izlasku albuma, a iz sastava je takođe izašao i Suad. To su bile ratne godine, živjelo se pod sankcijama i bilo je malo prostora za neke veće koncerte. Bend u takvim okolnostima nažalost nije uspio da opstane. Mi smo izdržali koliko smo mogli, a svi smo imali porodice i djecu, tako da smo tražili izlaz u sviranju neke druge muzike ili pisanju pjesama za druge“, naglasio je naš sagovornik.
Nova šansa za „Crnu Damu“ – ponovno okupljanje i planovi
Iako tokom više decenija “Crna Dama“ nije bila aktivan sastav, originalni članovi odlučili su da ne stave i definitivno tačku na svoju priču. Prije desetak godina grupa se ponovo okupila i u Beogradu je 2017. snimljena pjesma „Sa sobom vodi me“. Postavu je na gitari pojačao i Drekovićev sin Dženan, a za godinu dana imali su nekoliko velikih koncerata. U planu je, kako basista otkriva, snimanje novog albuma, na čemu će bend raditi kada se on vrati iz Austrije gdje trenutno živi.
Povratnička pjesma, Izvor: YouTube/CRNA DAMA Rock grupa OFFICIAL
Naš sagovornik pomno prati dešavanja na crnogorskoj sceni i raduju ga pozitivni trendovi – sve veći broj bendova i izdanja. Posebno izdvaja podgorički sastav „NeonoeN“, grupu „Mikrokozma“, barsku „Akademiju“… Mlađim kolegama iz bendova čije vrijeme tek dolazi poručuje da što više nastupaju uživo, jer će na taj način doći do željenog zvuka, ali i povezati se sa publikom što je, kako smatra, od presudne važnosti kada je rokenrol u pitanju.
M. STANIŠIĆ
