Govoreći na konferenciji za medije, bivši radnik Rudnika boksita Rašo Čivović rekao je da ga je opštinski Sekretarijat za urbanizam i stambene poslove obavijestio da za predmetnog investitora, odnosno Rudnike boksita i Samostalni sindikat te firme, na pomenutim katastarskim parcelama nije vođen postupak izdavanja građevinske dozvole.
„Nije imao građevinsku dozvolu, podatke o investitoru, revidentu, podatke o privrednom društvu, pravnom licu, odnosno preduzetniku koji gradi objekat. Znači, ništa nije imao. Znači da oni uopšte nijesu predali nijedan zahtjev. A gospoda iznosi u javnost i to osam godina barata informacijama da imaju projekat i dozvole”, kazao je Čivović.
Sporna parcela obuhvata više od 30.000 metara kvadratnih, a bivši zaposleni tvrde da je više od 18.000 otuđeno tokom stečaja. Na toj lokaciji Sindikat Boksita planirao je gradnju stambenog kompleksa od deset zgrada, sa 310 stanova za rudare, a 2008. godine postavljen je čak i kamen temeljac. Angažovana je privatna firma Ambijent AGM koja je, navodno, uradila projekat, ali joj Sindikat nije za to platio dogovorenih oko 120.000 eura. U stečaju pomenuta firma je dug namirila dijelom placa koji je kasnije prodala takođe privatnoj firmi Vector System Security za oko 200.000 eura.
Čivović je naveo da je u julu predao Specijalnom državnom tužilaštvu zahtjev za obnavljanje krivičnog postupka.
„Specijalno tužilaštvo treba automatski da pokrene predmet i da konačno smjesti ljude gdje im je mjesto,” smatra Čivović.
Predstavnik Udruženja inženjera Boksita Ilija Miljanić dodao je da, kao profesionalni procjenitelj, tvrdi da 30.000 kvadratnih metara na lokaciji ispod Trebjese vrijedi od 12 do 15 miliona eura. On je naglasio da je građevinska dozvola glavni dokument i da postoji tačno definisana procedura po kojoj se ona izdaje.
„Na osnovu glavnog projekta, na osnovu uplaćenih doprinosa, katastarskih uslova. Sve to se skupi i dobije se građevinska dozvola za bilo koji objekat. Znači ovdje nema građevinske dozvole”, istakao je Miljanić.
On je kazao da bi, u slučaju pravedne prodaje i raspodjele imovine, svaki radnik Boksita dobio po 100 hiljada eura.
Radivoje Knežević iz Udruženja inženjera Boksita ocijenio je da nikšićku kompaniju nikada nije trebalo privatizovati.
„To je bilo blago države. Nikšić je bio poznat po Boksitima, pivu i čeliku. Mi smo imali sirovinu, najbolju rudu u Evropi. To je bio ponos nas radnika i naravno Nikšića, a ujedno Boksiti su i razvijali grad Nikšić“, podsjetio je Knežević.
Ipak, kako je dodao, bivši radnici su došli do toga da ne mogu ništa da dobiju, čak ni od preostalog placa pod Trebjesom.
„Ne mogu ništa dobiti. Mnogi su podstanari, radili su u jednoj od najjačih firmi Balkana, po dohotku i po broju radnika“, naglasio je Knežević.










