“Čvrsto kormilo za mirno more” – poruka je na naslovnoj strani crnogorskih Vijesti, svojevrsna smjernica za vođenje spoljne politike, ili kako se poslednjih godina kaže u Crnoj Gori – vanjske. Crnogorski analitičari poručuju da zvanična Podgorica prema Hrvatskoj treba biti pragmatična i strpljiva, dok sa Srbijom treba biti obazriv i držati distancu.
Nakon svih poteza zvanične Podgorice – od priznanja lažne države Kosovo i osmogodišnjeg slanja predstavnika u Knin na proslavu zločinačke “Oluje”, preko proglašavanja ujedinjenja iz 1918. godine okupacijom, pa sve do najavljenog izbacivanja srpskog jezika iz Ustava – sasvim je jasno da Srbija nikada nije bila ta koja izaziva tenzije, jer sa Crnom Gorom nema nijedno nerazjašnjeno, niti sporno pitanje.
Crna Gora je na korak od ulaska u EU, ali konce u rukama za ulazak ipak drži Hrvatska, koja je Podgorici dala ulitmatume, odnosno riješavanje svih neriješenih spornih pitanja po mišljenju Zagreba, a oni su: obeštećenje logoraša, potraga za nestalima, kažnjavanje odgovornih za počinjene ratne zločine tokom devedesetih godina, vraćanje školskog broda Jadran, razgraničenje na moru (trajno definisanje morske granice kod poluostrva Prevlaka, kod Herceg Novog), očuvanje spomen-ploče u Morinju, promena imena bazena u Kotoru i imovinsko-pravna pitanja.
Postavlja se logično pitanje: ko to uopšte drma crnogorsko kormilo i od koga se to Crna Gora brani?
Politički analitičar dr Rajko Petrović kaže za Kurir da je odnos Srbije prema Crnoj Gori i Hrvatske prema toj državi neuporediv.
“Srbija je zemlja koja ne traži od Crne Gore da ispuni bilo kakve uslove prema njoj, uprkos tome što je Crna Gora priznala nezavisnost tzv. Republike Kosovo još 2008. godine i uprkos tome što veliki broj ljudi u Srbiji koji imaju porijeklo iz Crne Gore ne mogu da dobiju crnogorsko državljanstvo. Srbija je uvijek bila tu u kriznim momentima da Crnoj Gori ponudi svaku vrstu pomoći. S druge strane, Hrvatska je već jasno i precizno postavila nekoliko uslova koje CG mora da ispuni ukoliko želi da dobije zeleno svijetlo od zvaničnog Zagreba da pristupi EU. Tako da su ocjene analitičara i medija koji su antagonistički raspoloženi prema Srbiji krajnje maliciozni”, kaže Petrović.
On dodaje da takve ocjene imaju političku pozadinu.
“Srbiju zemlju žele da prikažu kao zemlju koja nije spremna za članstvo u EU, iako smo mi ispunili mnogo više uslova i bolje i brže reformisali naš pravosudni, politički i ekonomski sistem od Crne Gore. Takođe, potpuno se ignoriše činjenica da Hrvatska bukvalno i nedvosmisleno ucjenjuje Crnu Goru. To je nastavak antisrpske retorike, jer od takvih analitičara i medija u CG nikad ne možete čuti poruke pomirenja, pruženu ruku i želju za dijalogom da se pitanja riješavaju na obostranu korist. I naravno, oni često govore o nekakvom tzv. malignom uticaju Srbije u Crnoj Gori, i Srpske pravoslavne crkve, pa prema tome, sve te tzv. analize i izjave su zapravo smišljene političke poruke”, objasnio je Petrović.
Ukorijenjena matrica
Istoričar Aleksandar M. Gajić kaže za Kurir da ovakva vrsta izvještavanja pojedinih crnogorskih medija nameće jednostavno pitanje: ko zapravo pomjera crnogorsko kormilo i u kom pravcu.
“Srbija to sasvim sigurno ne čini. Beograd Podgorici nije postavio nijedan politički uslov, ne osporava joj evropski put, niti između dvije države postoje pitanja koja bi opravdala politiku distance i nepovjerenja. Nasuprot tome, Hrvatska je jasno i precizno ispostavila niz zahtijeva koje Crna Gora mora da ispuni ukoliko želi potvrdu iz Zagreba za nastavak EU integracija. Ipak, ovo što se poručuje podgoričkoj javnosti nije pragmatizam, već nastavak stare antisrpske politike pod novim, navodno evropskim nazivom. Iza takve formulacije krije se duboko ukorenjena matrica prema kojoj se hrvatski pritisci prihvataju kao legitimni zahtjevi jednog evropskog susjeda, dok se Srbija, čak i kada ne postavlja nikakve uslove, unaprijed predstavlja kao opasnost. Drugim riječima, pred Zagrebom se preporučuje strpljenje, a prema Beogradu podiže zid”, kaže Gajić.
Dodaje da Crna Gora svakako treba da vodi samostalnu i odgovornu spoljnu politiku, ali, kako kaže, samostalnost se ne dokazuje distanciranjem od Srbije, niti se evropski kredibilitet gradi poslušnošću prema Hrvatskoj.
“Ako već govorimo o čvrstom kormilu, onda ono mora biti u rukama građana Crne Gore, a ne onih političkih i medijskih krugova koji već decenijama svaki ustupak Zagrebu proglašavaju mudrošću, a svaki normalan odnos sa Srbijom opasnošću. Zbog toga je suštinsko pitanje manje ko drži kormilo, a mnogo više ko je odredio kurs. A kurs na kojem se od prijateljske Srbije pravi problem, dok se pred konkretnim zahtjevima Hrvatske ćuti i povija kičma, nije ni evropski ni crnogorski, već otvoreno antisrpski”, poručio je Gajić.
