Piše: Maksim Drašković
Niti je umro,
niti je pristao da umre.
Pristao je samo da ode.
Da ode živ među žive –
između mrtvih i truležnih.
Žurio je da ode.
Mjezimici svojoj uželjen.
Da nastavi da živi –
i bude živ dok je svijeta.
Nijesu oni Njega pogubili.
Kukavice nijesu za megdana.
Pogubio je On njih –
prezirom i junaštvom.
Ostavio ih da lopću –
i lipšu kao krepaći.
A On ponosno odjezdio u vječnost,
prezirući mrtve među živima.
I nastavio vječno da živi –
sa vječno živima iz roda svoga.
Mladić vječiti –
i heroj srpski!
