Agencija dpa piše da je Meloni i njenoj vladajućoj koaliciji tri desničarske i konzervativne stranke, kada je vlada 22. oktobra 2022. godine položila zakletvu, davano maksimalno šest mjeseci i da je procjena bila da će stići finansijska kriza i Italija na međunarodnoj pozornici biti potpuno izolovana.
Ipak, rekord Đorđe Meloni odnosi se samo na neprekidan mandat jednog kabineta, a ako se uzme u obzir i nekoliko manadata istog premijera, rekorder je sa više od devet godina na čelu vlade i dalje Berluskoni. Na toj rang listi Meloni je na sedmom mjestu. Italija je od 1946. godine imala 68 vlada, a prosjek njihovog ostanka na vlasti je 13 mjeseci.
I uprkos trvenjima, prije svega između stranke Braća Italije čiji je lider Meloni i njenog koalicionog partnera, konzervativne Forca Italija koju je nekada vodio Berluskoni, rejting vlade i dalje je stabilan.
Braća Italije i dalje u anketama imaju podršku oko 27 odsto građana i sasvim jasno su ispred svih ostalih partija.
Pri tome je, navodi dpa, u vrijeme kada je izabrana Đorđa Meloni u njemačkom listu Štern zaradila nadimak najopasnije žene Evrope, a često je ukazivano i na korijene njene stranke, pošto su Braća Italije nasljednik neofašističkog Socijalnog pokreta Italije (MSI), koji su osnovale pristalice bivšeg italijanskog diktatora Benita Musolinija.
Međutim, iako je u predizbornoj kampanji koristila radikalni rječnik, kritikovala Evropsku uniju i tražila savez sa evropskim krajnje desnim partijama, Meloni se, prema ocjeni dpa, poslije stupanja na dužnost odlučila za pragmatični put, u Evropskoj uniji se pozicionirala kao pouzdan partner i zauzela je jasan stav u pogledu podrške Ukrajini.
Javni sukobi sa Trampom
Posljednjih nedjelja su se, međutim, pojavile prve naprsline u njenoj vlasti. U spoljnoj politici se javno sukobila sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom, sa kojim je do tada imala vrlo bliske veze.
U unutrašnjoj politici na referendumu je propao jedan od njenih glavnih projekata, pošto su se Italijani izjasnili protiv reforme pravosuđa. To je bio i njen prvi veliki politički poraz, ocjenjuje dpa.
Svega nekoliko nedjelja kasnije uslijedio je i drugi udarac, pošto u parlamentu nije prošao njen predlog reforme izbornog zakona.
I konačno u samoj Italiji pojavio se politički suparnik sa još ekstremnije desnice – bivši general Roberto Vanači i njegova novoformirana partija Nacionalna budućnost, koji su uputili otvoren izazov vladi.
Vanači se istakao homofobnim i rasističkim izjavama, a njegova partija u anketama uživa naklonost oko sedam odsto građana, sa potencijalom da postane važan činilac na italijanskoj desnici.
Dpa piše da je Meloni na tu konkurenciju reagovala nervozno, i procjenjuje da je upravo zato migrantsku krizu u španskoj enklavi Seuta u Maroku iskoristila da bi zaoštrila svoj politički imidž u migrantskoj politici i oko graničnih kontrola, iako ni u jednom trenutku nisu postojale indicije da migranti iz Seute uopšte žele da nastave do Italije.
Zbog tog strateškog profilisanja Meloni je svjesno pristala i na tenzije sa evropskim partnerom Španijom, ocjenjuje dpa.
Njemačka agencija procjenjuje da će vrijeme pokazati da li su te najnovije pukotine zaista opasne za vladu Đorđe Meloni.











