Za jedne je bio duhovni autoritet, za druge pastir i oslonac, a za mnoge čovjek koji je svojim riječima i djelima obilježio čitav jedan period. Oni koji su ga poznavali, ali i oni koji su njegov rad pratili, i danas govore o njegovoj snazi, posvećenosti i uticaju na duhovni život Crne Gore.

Njegovo nasljeđe, međutim, nije samo u obnovljenim svetinjama i duhovnom životu koji je nastojao da osnaži. Briga za siromašne, bolesne i one kojima je bila potrebna pomoć bila je važan dio njegovog pastirskog djelovanja, kaže u besjedi mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije.

,,Ubijeđeni smo da je jedan od tih velikih sinova naše Svete crkve i naš blaženopočivši mitropolit Amfilohije. Otišao je između nas u naručje Božje, ali je ostao sa nama i raduje se svakom našem sabranju, raduje se svakom našem uspjehu, a naročito kada smo sposobni da prevazilazimo naše međusobne nesporazume. Da ih daleko otjeramo od nas i da jedni druge uvijek znamo zagrliti i prevazići sve prepreke i nesporazume koje đavo podmeće i sije ovdje u ovome svijetu“, poručio je mitropolit Joanikije.

Upravo je zajedništvo bilo jedna od vrijednosti na kojima je mitropolit Amfilohije insistirao.

,,A to je i zavještanje našeg blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija. Bude ponekad među ljudima, znate, nekih nesporazuma, i to je potpuno prirodno da se događa zbog naših slabosti, a naročito zbog iskušenja ovoga svijeta, gdje đavo sije mržnju i pakost. Ali, znate, nemojte nikada da to poremeti vaš temeljni odnos prema bližnjem“, naglasio je mitropolit Joanikije.

Šest godina kasnije, njegove riječi i djela ostaju dio kolektivnog sjećanja i duhovnog nasljeđa Crne Gore. A možda je upravo poruka koju je ostavio najvažnija – da se veličina čovjeka ne mjeri samo onim što je za života izgradio, već i ljubavlju, dobrotom i zajedništvom koje ostavlja iza sebe.