I ovogodišnji svjetski dan slobode medija novinari dočekuju sa starim problemima. Najveći je loš socioekonomski položaj i zarade koje kod većine zaposlenih u medijima ne prelaze državni prosjek.
“Mi smo inicirali jedan sastanak sa Ministarstvom kulture i medija, tražeći da razgovaramo na koji način bi se mogao uvesti beneficirani staž i za novinare. Ovo je jedna od obaveza u medijskoj strategiji koju radi Ministarstvo kulture i medija. Do sada nemam nikakav odgovor, oni očekuju nekakav predlog od nas, međutim, ta je procedura veoma komplikovana i bez saradnje i podrške Vlade mi nećemo tu ništa moći da uradimo”, kaže Mila Radulović iz Društva profesionalnih novinara (DPN).
“Ako smo korektivni faktor, ako doprinosimo ovome društvu, ako ukazujemo na probleme, ako pomažemo da se rješavaju ti problemi i ako u konačnom utičemo na bolji status svih i pomažemo svima, onda negdje i mi treba prosto da, da imamo tu ekonomsku sigurnost”, kaže Draško Milačić, novinar Dana.
I dok se bore za bolju egzistenciju, zaposleni u medijima suočavaju se i sa političkim pritiscima i napadima, a često su meta i na društvenim mrežama.
Od 2020. do kraja prošle godine Sindikat medija zabilježio je ukupno 146 napada, od kojih su u čak 56 slučajeva žrtve bile novinarke. Zato ombudsman Siniša Bjeković poziva na stvaranje povoljnije društvene klime kao i boljih uslova za rad novinara.
“Svi koji se bave javnim poslom u okviru ovlašćenja koja su im data moraju konačno shvatiti da kritika medija koju trpe nije presija, već dobrovoljna posljedica njihovog ionako privilegovanog položaja koji su stekli dolaskom na funkciju. Sljedstveno tome, obaveza koja proističe iz same srži državničkog posla jeste ne samo da trpe kritičko izvještavanje i poštuju slobodu medija, već i da obezbijede uslove za dostojanstven i u granicama ovlašćenja jednako toliko plaćen rad koji obavljaju mediji, odnosno novinari”, kaže Bjeković.
Jačanje slobode medija i transparentnosti vlasništva nad medijima, samo su neki od ciljeva na koje se država obavezala usvajanjem seta medijskih zakona. Bezbjednost novinara i rasvjetljavanje slučajeva napada ipak ostaju prioritet.
“Pored Komisije koja proučava, analizira napade na novinare, osnovan je još jedan mehanizam pri Generalnom sekretarijatu Vlade, gdje se takođe vrše te prijave napada na novinare, ali i na neki mnogo bolji način i sveobuhvatniji radi na bezbjednosti novinara, na psihološkoj podršci i na nekim drugim servisima koji sada do sada nisu bili prepoznati”, kaže Tamara Vujović, ministarka kulture i medija.
Osim u realnom mediji se suočavaju i sa izazovima u digitalnom svijetu. Zato resorno ministarstvo uspostavlja Nacionalnu mrežu za borbu protiv dezinformacija i govora mržnje koju će, pored državnih institucija, činiti i predstavnici mediji i NVO sektora, kako bi zaštitili online prostor od štetnih sadržaja.
Crna Gora ove godine zauzela je 41. mjesto Svjetskog indeksa slobode štampe organizacije Reporteri bez granica (RSF), što je pad za četiri mjesta u odnosu na godinu ranije.
U izvještaju se navodi da su gotovo svi zločini nad novinarima u posljednjim godinama riješeni, ali mnogi stariji slučajevi i dalje su neriješeni.
To je slučaj sa ubistvom urednika novina Duška Jovanovića 2004. godine i pokušajem ubistva istraživačke novinarke Olivere Lakić 2018. godine.
Novinari su, kako navode u izvještaju, redovno meta kampanja diskreditacije koje podstiču političari iz vlasti i opozicije.
