“Mi smo u jednom došli u hitnu i oni su pitali: “Je li pukao vodenjak ?” Ja rekla: “Ne.” Kaže: “Pa možete vi slobodno da idete.” Mi smo 500 metara prošli, vratili se i porodila sam se u hitnu”, kazala je Radović za RTCG.

Njen muž Rade Radević je naveo da u početku prođe hiljadu misli kroz glavu, kako da je dovedem na sigurno mjesto da se porodi, ona je otišla u kola.

“I kad smo krenuli ka Podgorici, što bi stari rekli: nužda zakon mijenja. Javili smo se u hitnu. Hitna je tu da svakome pomogne, grad kolašin treba da je ponosan na Hitnu”, kazao je Radević.

Porodilište u Kolašinu zatvoreno je još 2015. godina, pa je prava rijetkost da se u tom gradu začuje glas novorođenčeta. I upravo je prvi udah i plač prekinuo tišinu noćne smjene u kolašinskoj jedinici hitne medicinske pomoći.

“Taj trenutak dok ja navlačim rukavice hirurške, gospođi puca vodenjak. I tad smo shvatili, znači, to je to, idemo do kraja, znači, moramo kompletan porođaj da odradimo tu gdje smo se zatekli u jedinici hitne pomoći u Kolašinu. Kad smo sve završili, meni velika sreća i ponos, ne na sebi, koliko na moj tim i naravno na majku koja je bila prehrabra u tim trenucima”, kazao je ljekar Lazar Dragišić.

Nakon porođaja, beba i majka su bezbjedno prebačene u Klinički centar Crne Gore.

“Ocjena je bila skoro 10, zato što je beba odmah zaplakala po rođenju”, kazao je Dragušić.

A prva beba poslije dugo vremena kojoj će u izvodu pisati mjesto rođenja Kolašin, nekoliko dana čekala je da dobije ime.

“Pošto je to jedan hrabri dječak i da je hajduk koji se rodio u svom rodnom gradu, mi smo dogovorili se da to bude ime Vuk, znači zvučno ime, da bude jako ime, neka bude neka ta simbolika”, kazao je Dragišić.