Danas je već postalo pravilo: ako te niko ne zna u okruženju, a i u familiji te znaju iz viđenja, napadni preko društvenih mreža Milana Kneževića, danas po svim anketama najpopularnijeg političara u Crnoj Gori, pa će se najzad čuti i za tebe.

Da bi groteska bila veća, poneki takvi, kritičari u pokušaju, pokazuju u svom „patriotskom“ naletu da nijesu savladali ni pravopis ni gramatiku, ali nećemo o sitnicama. A i, objektivno gledano, sedam padeža je premnogo kad se već odavno zna da su Englezima dovoljna svega četiri, i mirna Engleska, zemlja proleterska. A kod nas: „Sedam na jednog, o, zar se i to može?!“

Ataci na Kneževića nijesu ni jednostrani, jer mnogim političkim strujama u Crnoj Gori smeta njegova sve veća popularnost u narodu, pa su neki medijski napadi i naručeni od strane gubitničkih struktura. Onih, koje su Crnu Goru devastirale u pravnom i svakom drugom smislu, a rado bi se vrnule na vlast da na popravnom „pokažu i dokažu“ da je sve ono bio samo jedan „mali nesporazum“.

Ali, po svoj prilici, Knežević, koji je i u Parlamentu „pospremio“ neke svoje oponente, važi i za najboljeg poslanika u Skupštini Crne Gore, tim prije što je i pisac, i profesor srpskog jezika, i političar, pa to „tri u jedan“ stvara posebnu muku kod nekih umišljenih političkih veličina, kojima je Knežević pobrkao lončiće.

Očito, kad se želja raspričanih anonimusa po društvenim mrežama, željnih publiciteta, spoji sa interesima gospode otpisanih, kojima Milanova sve veća popularnost smeta, eto „dobitne kombinacije“ za prozivke, sve do onih najprizemnijeg tipa. Ali je ta medijska mućkalica dovoljno providna.

Sigurno je u nekim krugovima dodatni razlog za brigu i izjava Kneževića u intervjuu na TV Adria da će od 2027. godine biti novi premijer, što i dodatno izaziva nervozu kod pretendenata na presto svih onih koji su, umjesto kao carevi na dvoru, ostali upamćeni kao dvorske lude.

Ali, naravno, država na provokacije i mračne prijetnje Kneževiću mudro ćuti. Vjerovatno zato što je na ljetnjem odmoru i kupanju, ili bar na pranju ruku od nečistih radnji. Uglavnom, po društvenim mrežama se širi govor mržnje protiv Kneževića, i to očito nikog, ko s državnog nivoa treba da reaguje, ne dotiče.

Ali jedno je sigurno: Milan nastavlja svoj put čestitog i hrabrog političara, koji je vjerovao i ponekima, kojima nije trebalo vjerovati, pa su ga iznevjerili. Ali i danas za nauk ostaju Njegoševi stihovi: „Spuštavah se ja na vaše uže, / umalo se uže ne pretrže.“… Kao i ono čuveno: „Vrijeme je majstorsko rešeto.“

U svakom slučaju, politički i ljudski put Kneževića je nezaustavljiv, do pobjede. Crnoj Gori odavno treba neko ko će doći na vlast, a preko noći neće okrenuti „ćurak naopako“ zaboravljajući sve na šta je bazirao svoju kampanju uz efekat tzv. „korisne amnezije“.

Zbog svega ovog, i dodatno su razumljiviji zlobni ataci na Kneževića, ali je u svemu tome najvažnije da karavan prolazi. A autor ovog osvrta je siguran da će Knežević biti ili premijer ili predsjednik Crne Gore. Živi bili, pa vidjeli.