Piše: prof. dr Dragan Koprivica,
redovni profesor univerziteta
Univerzitet Crne Gore je, zašto i to ne reći, uz mudru i odmjerenu viziju aktuelnog rektora, prof. dr Vladimira Božovića, napravio istorijski iskorak počev od obnove univerzitetskih jedinica do umrežavanja u evropske i svjetske univerzitetske tokove, pa je UCG danas naš najbolji promoter na putu Crne Gore ka EU.
Patrijarhalna Crna Gora i po vertikali predstavlja ogledni primjer familije u najširem smislu, gdje i najveće institucije funkcionišu na najbolji način samo kad ih vode najbolji ljudi i stručnjaci. U tom svjetlu valja napomenuti da su, prilikom reizbora, za rektora Božovića, glasali i svi profesori i svi studenti, što je i najbolji dokaz za odličnu atmosferu na UCG i njegove kontinuirane domete. Iz ove rečenice proizilazi i jasan stav da rektor Božović na ljudski način završava i svoj drugi mandat, i da ni formalno nema pravo da se opet kandiduje, te sigurno ne vidi sebe u bilo kakvim varijantama za izbor novog rektora.
A upravo u progresivnoj atmosferi UCG ovih dana se pojavila inicijativa suvišnih spasilaca da spašavaju Univerzitet, pa nove “interventne mjere” proizvode dubioze uz pitanje: čemu spašavanje onog koji sigurno napreduje? Zato u duhu nekih novih “danajskih darova” treba pronaći korijene te nove, po mišljenju autora ovog osvrta, kontroverzne inicijative po onoj narodnoj “Fino zvuči – sto dukata vrijedi.”
U javnosti se pojavio svojevrsni “referendumski model”, na štetu visokog školstva, uz slobodoljubive pokliče za spas Univerziteta, pri čemu mnogi u tom mogućem zaokretu vide šanse za uspjeh na ličnom planu, kao motivacioni faktor.
Pokrenuta je “spasilačka” inicijativa za neposredan izbor rektora, po sistemu “iz usta je cijela naroda”, ali se nameće neodoljiv zaključak da “ima nešto trulo u državi Danskoj”. Takva dušebrižnička inicijativa, koja na prvi pogled zvuči kao „spas za sve nas“, stigla je s anonimne adrese, što u startu baca sumnju na njenu vjerodostojnost, a domen je registrovan tek na nekoliko dana prije same kampanje, bez imenovanih potpisnika, uz apele na transparentnosti, koje upravo nema u navedenoj inicijativi. Pritom se apeluje na planu „preporuka“ Evropske univerzitetske asocijacije, koja, uzgred rečeno, i ne postoji u citiranoj formi.
A važeći, korektni sistem UCG, da rektora bira Senat i potom Upravni odbor, postoji na preko 70% evropskih univerziteta! A zašto ne reći i da novi tekstualni apel nije prošao nijedno radno tijelo UCG, a i teško je provjeriti autentičnost svih inicijatora, potpisnika, jer verifikovana stranica ukazuje jedino na vlasništvo mejla/telefona, ali ne i adresu određene akademske zajednice.
Zašto ne reći i da novi „epohalni predlog“ sasvim „slučajno“ zaobilazi pravnu i svaku drugu ravnotežu institucionalnog konsenzusa oko interesa države preko resornog Ministarstva i autonomije UCG, što izaziva sumnje u ispravnost ove namještene inicijative protivno Zakonu o visokom obrazovanju. Njome bi, „uzgred rečeno“, Senat kao krucijalno tijelo UCG bio marginalizovan, pa i sam Upravni odbor, a tobožnji „glas naroda“ na UCG dao, gle slučaja, finu priliku za politizaciju Univerziteta uz reprizu oprobanih manipulacija i lobiranja kao u dobra stara „vunena vremena“.
Novom inicijativom bi se direktno otvorila vrata „spavačima“ bivše vlasti na UCG da opet uzmu sve u svoje ruke kao politkomesari, pa sve očito ide na ruku starim provjerenim kadrovima DPS-a da izaberu svog rektora. Uostalom, neke „perjanice“ su i potpisnici nove inicijative „za spas UCG“, pa sve djeluje providno i naivno po sistemu „Da se Vlasi ne dosjete.“, a da se i Senat i Upravni odbor rasformiraju kao suvišni na UCG, dakle, sve „iskorak do iskoraka“.
Uz to, u duhu onog „Kad je bal, nek je bal.“, uz takav neposredni izbor novog rektora bilo bi uvedeno i umanjeno pravo glasa studenata uz kršenje jednakosti. A alternativni princip u svjetlu već čuvenog „jedan čovjek, jedan glas“ pretvorio bi izbor novog rektora u klasičnu političku kampanju neviđenih razmjera za ustoličenje nekog novog/starog univerzitskog oligarha. A odmah zatim bi se javili medijski dušebrižnici koji bi dali sve od sebe na planu dalje političke polarizacije na UCG, te je jasno da treba odbaciti takve „slobodarske“ porive spašavanja UCG, koji nikad nije bio uspješniji nego danas uz povoljnu akademsku klimu i afirmaciju svih univerzitetskih načela uspješnosti.
U nizu briljantnih rezultata UCG i njegovih „slabih“ pozicija, možda ponajbolje govori i podatak o formiranju Centra izvrsnosti uz dobijenih još 30 miliona eura po tom osnovu (!), što se može tretirati i kao istorijski uspjeh za crnogorsku nauku i prosvjetu. Ovakvi iskoraci, uz dobijanje 15 miliona eura EU granta, uz isto toliko nacionalno kofinansiranje od strane resornog Ministarstva Vlade Crne Gore, direktno govore o Univerzitetu koji je uspješno aplicirao u okviru Horizon Europe „Teaming for Excellence“ poziva, uz snažan evropski grant na planu naprednog monitoringa životne sredine i zaštićenih područja (CENNA). Zašto ne reći i da bi cio ovaj projekat bio osuđen na neuspjeh da UCG nije znalački sproveo saradnju s univerzitetima u Antverpenu i Arhusu, uz snažnu podršku MPNI i Nacionalnih parkova Crne Gore! Ovo tim prije, kako je u medijima već istaknuto, što će ovim samim projektom Crna Gora privući više finansija iz EU nego „ukupno u periodu od 2007. godine do danas, odnosno za gotovo dvije decenije“!
Zato je i tačna tvrdnja aktuelnog rektora Božovića da „CENNA pokazuje da Univerzitet Crne Gore ima znanje, ambiciju i ljude, sposobne da budu dio najozbiljnijeg evropskog naučnog prostora.“
Od značaja je i mišljenje ministarke, prof. dr Anđele Jakšić Stojanović, da „Za Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija i Vladu Crne Gore podrška projektu CENNA predstavlja jasno strateško opredjeljenje da država uvijek stane iza ideja koje imaju kapacitet da trajno unaprijede naučni, obrazovni i inovacioni sistem zemlje.“
Imajući u vidu da UCG danas predstavlja i veliko gradilište uz adaptaciju postojećih radnih prostora, uz hvale vrijednu najavu i da se u najskorije vrijeme očekuje izgradnja i posebne jedinice Filološkog fakulteta u Nikšiću (!), čime bi i Filozofski i Filološki dobili na radnom prostoru i energiji, još jednom se postavlja pitanje – čemu novi providni eksperiment oko „slobodarskog“ izbora rektora uz pokušaj popravljanja onog što, u stvari, vrlo uspješno, i po zakonu, funkcioniše?!
I gdje su korijeni dubioznih inicijativa da se UCG, u stvari, ispolitizuje kao u „stara dobra vremena koja su pojeli skakavci“ i partijski aparatčici-namještenici.
Na kraju, ima se utisak da su mnogi potpisnici inicijative izmanipulisani populističkom pričom o potrebi za promjenama na UCG, pa su i po automatizmu stavili svoje potpise na takav papir, koji krije brojne zakulisne radnje i na planu narušavanja autonomije Univerziteta Crne Gore.











