„Gomila nesklada“ jedan je od reprezentativnih bendova nikšićke rok scene koja je, uprkos periodima u kojima uslovi za rokenrol na nivou cijele zemlje nijesu bili naročito povoljni, iznova stvarala sastave koji su brzo postajali relevantni i izvan lokalnih okvira.

Bend je osnovala grupa prijatelja prije tačno dvije decenije. Članovi su se tokom godina mijenjali, sve dok se nije iskristalisala postava koju su činili Marko Vukajlović kao vokal, gitaristi Alen Pajazitović i Vuk Manojlović, basista Igor Mijanović i bubnjar Tomaš Pejović.

„Gomila“ je u početku tragala za sopstvenim izrazom kroz različite stilove, da bi od početnog težeg alternativnog roka do snimanja prvog albuma evoluirala ka metalcore/hardcore zvuku. O počecima benda i koracima koji su vodili ka ozbiljnijim autorskim ostvarenjima za Portal ADRIA govori pjevač Marko Vukajlović.

Počeci – izazovno i bezbrižno vrijeme

„Taj cijeli period je nekako bio mračan, ali i bezbrižan u isto vrijeme. Nijesmo imali ništa: opremu, instrumente, prostor za vježbanje kakav treba, a ni puno prilika da sviramo neđe. Devedeset odsto toga odvijalo se kod Peke kući, u njegovoj sobi, gdje su vježbali bukvalno svi nikšićki bendovi ikada. Onda smo čekali da se neki entuzijasta malo potrudi i organizuje neku svirku, gdje bismo uspjeli da upadnemo da sviramo.

U startu su to mahom bile obrade stranih i domaćih bendova, a u međuvremenu su počele da nastaju pjesme. Prva snimljena je bila „Strah“, zatim „Godine“… Ljudi u Crnoj Gori znaju za „Različiti“, koja se kasnije puštala i na radiju i nekako nas „probila“, odnosno donijela nam to da malo više ljudi čuje za nas. Sve je to bilo mladalački: navrat-nanos su se kreirale pjesme, pisali tekstovi, a, da budem iskren, nijesmo nešto dobro zvučali tih prvih godina. Mislim da je prva dobra svirka bila neke 2009. sa „Bjesovima“ u Podgorici i tada smo shvatili da možda ima potencijala i da nijesmo toliko loši. Nakon toga, neke 2011, bila je još jedna super svirka na Bedemu i mislim da smo tu otprilike shvatili da bismo mogli da unaprijedimo sve to“, priča vokal „Gomile nesklada“.

Pronalazeći sve više svoj zvuk, grupa je vrijedno radila na autorskom materijalu, pa su se nakon pola decenije stekli uslovi za debitantski studijski album. Vukajlović podsjeća da je materijal sniman u Beogradu, uz napomenu da je 2011. godine u Crnoj Gori bio svojevrstan kuriozitet da metal bend objavi zvanično izdanje.

„Mislim da je to bio prvi zvanični metal album ikada, jer se govorkalo da su „Parental Advisory“ iz Bara prije toga imali neki demo. Ali što se tiče tvrđeg zvuka, to je bilo to. Sam album je bio potpuno „šizofren“, iz ove perspektive. Od „Različiti“ do „Sila“ i „Zid“. Pjesme nijesu bile povezane, ali ima draži u svemu tome jer zapravo preslikava našu mladost i nezrelost. Stanje na rok sceni je bilo – incident. Rijetko je bilo prilike da se svira negdje, festivali nijesu postojali. Uglavnom se to svodilo na neke manje gitarijade i skučene lokale. Ali muzička zajednica u Nikšiću je rasla i rasla i zapravo nam je svih tih godina bilo super, iako je bilo čudno, mračno i zapravo – teško“, navodi Vukajlović.

„Različiti“ i „2000 godina“ – pjesme koje su se izdvojile

„Gomila nesklada“ inicijalnu afirmaciju stekla je pjesmom „Različiti“, nastalom prije stilskog zaokreta. Tu numeru izvodili su na takmičenju „Borba bendova“ 2009. godine, da bi se ubrzo našla i na albumu. Kako kaže frontmen grupe, upravo je to pjesma po kojoj ih publika najviše prepoznaje i pamti, iako je kasnije uglavnom nijesu izvodili uživo, zbog fokusa na glavni dio opusa benda.

Inicijalni adut iz rane faze karijere, Izvor: YouTube/avpatka

„To je jedna od prvih naših pjesama i zapravo ju je napisao Bula. On je imao ta razlaganja i akorde i rif na kraju. Bio je u nekoj ljubavnoj fazi. Govorimo o ranoj srednjoj školi. Mislim da nije imao cijeli tekst i da smo tu zajedno nešto pisali. Malo on, malo i ja, i to sklopili. I mislim da je zapravo to moj prvi tekst, ili bar pola njega, u bendu. Onda je uslijedila „Borba bendova“, oko koje smo mi imali podijeljena mišljenja, ali smo se ipak pojavili. Tu su ljudi čuli pjesmu i zapamtili nas, uprkos tome što nijesmo baš briljirali u njenom izvođenju.

Nakon toga ona je dobila svoj život sama. Nije bilo namjere da ona postane hit, popularna, žalopojka za ljubavima prošlim ili bilo šta drugo. Jednostavno je to bio muzički/umjetnički odraz 17-godišnjih klinaca kojima je muzika bila sjajan hobi i bijeg od problema koje smo imali privatno. Trag je zasigurno ostao, jer je ljudi slušaju i danas, ali da je to bila naša namjera – nije“, kazao je on.

Osvrnuo se i na naslovnu pjesmu „2000 godina“, koja, kako kaže, tematizuje problematiku aktuelnu „od kada je svijeta i vijeka“.

“2000 godina” uživo u rodnom gradu, Izvor: YouTube/Nemanja Zvicer

„Ta pjesma, kao i praktično sve ostale, nastala je tako što je Vuk donio rif, koji smo mi ostali razigravali. Sjećam se da nam je svima bio predobar i jako moćan. Otklon od mnogih prethodnih pjesama koje smo radili. Sjećam se i da mjesecima nijesam mogao da napišem bilo kakav tekst, niti sam znao šta on može biti, ili gdje bi koja strofa ili refren trebalo da ide. Onda me ideja „pukla“ niotkuda dok sam bio na moru. Samo se javila. Sjećam se da sam sjedio na jednom doku, sam, gledao u more – zapisao sam je, odnio na narednu probu i to je bilo to.

Sad kad pogledam, muziku po strani, tekst nije skroz povezan, iako ima nekoliko dobrih momenata i poruka, ali dobro prožima tu problematiku koja postoji otkad je svijeta i vijeka. To je bila i neka naša prekretnica: iz mladosti i srednje škole ka fakultetima i odraslom životu. Kako je ta pjesma završila na naslovnici, nijesam 100 odsto siguran, ali mislim da je presudilo to što nam je to u tom momentu bila ubjedljivo najbolja pjesma. Ujedno, bila je i posljednja koju smo napravili. To je zapravo i bila neka naša linija po kojoj smo se kretali: sa svakom narednom pjesmom smo rasli i muzički i lirički. „2000 godina“ ima sve elemente jedne dobre metal pjesme, naročito na samom kraju gdje imamo sing-along momenat, koji se na živim svirkama uvijek pokaže kao prava stvar. Publika lako može naučiti „Za dva čovjeka, treći je plijen“, neki se u tome i pronalaze i onda imate sjajan alat za dobar lajv nastup“, naglašava Vukajlović.

Ponos na lokalno porijeklo i poziv na buđenje

Dok je „Gomila nesklada“ bila aktivna, članovi su uvijek ponosno isticali da su reprezent lokalne scene svog grada. Kako ističe naš sagovornik, skovali su i krilaticu „NKHC“, koja nije ništa novo u svijetu, ali jeste za Nikšić.

„Napraviću jednu ne tako dobru paralelu, ali uzmimo, na primjer, Liverpul… Ili Sijetl… Belo Horizonte. Malo gdje je glavni, ili popularniji, grad taj gdje nastaje buntovnička muzika. Obično su to oblasti srednje klase na zalasku i gdje ne cvjetaju ruže. Jednom me Igor, basista, pitao kad ću prestati da pišem mračne tekstove. Rekao sam – kad Nikšić bude ljepše mjesto za život. Ali, pošto je to nemoguće, mi smo samo uspjeli da sve njegove mane i sve one stvari koje nam smetaju pretočimo u pjesme. Momci kroz muziku, ja kroz tekstove. Čak imamo i jednu stvar koja mu se direktno obraća i naizgled zvuči kao ljubavna, ali je sve osim to.

Značilo nam je i znači nam što smo od tamo i zato što smo uspjeli da nastavimo neku tradiciju koja je postojala prije nas. Nažalost, mislim da se nakon nas, kad kažem nas, ne mislim na naš bend, već na sve bendove koji su stvarali u tom periodu, ta tradicija pomalo gasi. Ostaje nada da će se stvari promijeniti. Jako je bilo lijepo u tim ranijim godinama biti dio te ekipe, koju nijesu činili samo bendovi, već i veliki broj drugih ljudi, naših drugarica, drugova, prijatelja, koji su podržavali svirke, išli sa nama autobusima do Trebinja, Morinja, Berana… Osjećao se neki duh zajedništva i rokenrola. I, na kraju, ostaje ono najvažnije: mi smo iz Nikšića. Tu smo rođeni i odrasli i zauvijek ćemo ostati Nikšićani. Bez obzira na to što, konkretno ja, živim u drugom gradu već skoro 20 godina“, naglašava frontmen „Gomile nesklada“.

Saradnja sa „Ritmom nereda“ za kraj jednog perioda

Nakon debitantskog izdanja, nikšićki metal sastav 2018. godine objavio je i drugi zvanični album, „81“, nakon čega je dodatno učvrstio poziciju u regionalnim okvirima.

Uslijedila je i saradnja sa kultnim novosadskim bendom „Ritam nereda“, jednim od sinonima za hardcore punk na prostoru bivše Jugoslavije. Vukajlović naglašava da „Ritam nereda“ cijeni upravo zbog toga što su kroz sve decenije rada ostali dosljedni sebi, u čemu vidi i ključ njihovog uspjeha.

Do saradnje je došlo iznenada. „Gomila nesklada“ nastupala je kao podrška Novosađanima na koncertima u Crnoj Gori, a članovi „Ritma nereda“, nakon što su ispratili njihov nastup, odlučili su da ih pozovu da sviraju na rođendanskom koncertu u njihovom gradu.

Upravo ta epizoda, kako podsjeća frontmen, bila je za sada posljednja u priči „Gomile nesklada“.

Ostaje žal što bend nije nastavio aktivan rad, posebno jer je, kako smatra Vukajlović, upravo drugi album profilisao „Gomilu nesklada“ kao ozbiljan bend. Ipak, do pauze nije došlo zbog svađa niti nemilih dešavanja. Članovi su nastavili da se druže, postali kumovi jedni drugima, zasnovali porodice i postali očevi, pa upravo u tome leži razlog njihove muzičke neaktivnosti.

Ponovno okupljanje, međutim, nije isključeno. Naprotiv, Vukajlović kaže da je ono realna opcija, a u planu je i rad na novom materijalu.

M. STANIŠIĆ