„AkademiA“ slovi za jedan od svirački najpotentnijih sastava na ovdašnjoj rok sceni, a iza barske ekipe su decenije zapaženih nastupa širom Crne Gore. Grupa je zvanično počela s radom 2008. godine, a mahom je čine iskusni muzičari koji su u različitim formacijama sarađivali od kraja osamdesetih godina. Gitarista i vokal Božidar Čiča Gagović i klavijaturista Mitar Mišo Škuletić, zajedno s bubnjarom Ratkom Stanisavljevićem Raštanom, članovi su originalne postave. Zajedno sa kolegama, nakon decenija klupskih nastupa, od 2016. godine objavili su tri albuma i afirmisali se i kao respektabilan autorski bend.

„Boje ljubavi“ posljednje je njihovo studijsko izdanje, a kako za Portal ADRIA ističe Gagović, za razliku od prva dva albuma, na njemu se nalazi deset numera, što ga, kako navodi, čini „klasičnim albumom“.

„Jako sam zadovoljan produkcijom i to sjajno zvuči na televiziji. Dobijamo pohvale… Može nekom da se dopadne ili ne dopadne, ali ono što je meni bilo bitno jeste da ostanemo „AkademiA“ i da, ako nekad ekranizujemo neku od tih pjesama, pa se pusti na televiziji, neko ne potrči za daljinskim upravljačem jer mu neko tamo „cijepa glavu“. Namjera je bila da to bude muzika koju može da sluša publika od starijih ljudi do klinaca i da ne smeta nikome“, ističe Gagović.
Ljubav kao najveća inspiracija
Ljubav je, inače, velika inspiracija ovog benda, kao i kohezioni faktor među članovima „Akademije“, pa su Barani i na trećoj ploči ostali vjerni tom usmjerenju, naglasio je naš sagovornik, kratko se osvrnuvši i na naslovnu numeru.
„Boje ljubavi“ – naslovna numera i sedma pjesma sa posljednjeg albuma, Izvor: YouTube/AkademiA Rock Band
„Devet pjesama su ljubavne, a samo jedna protestna – „Vidiš li druže“. Ako ne bih pjevao o ljubavi bio bih panker, ali ne vidim da nešto možemo da promijenimo. Svi imamo neke svoje stavove, znamo kako razmišljamo, ali ljubav je ono što nas spaja. „Boje ljubavi“ rađena je u toku korone. Tada smo putem mejlova razmjenjivali trake, silazili krijući u podrum da snimamo bas gitaru i gitare. Mislim da je to jedan od rijetkih radova gdje nije bilo nikakvog editinga, nego je usnimljen tako kako je usnimljen. I dopada se mnogim ljudima, uključujući i gradonačelnika Bara. Po mojim informacijama, njemu je to omiljena naša pjesma “, kazao je Gagović, podvlačeći da će i na narednim izdanjima preovladavati ljubav.

„Mrzim decembar“ – barska rok himna koje se ne bi postidjeli „Dugme“ i „Parni Valjak“
Pjesma „Mrzim decembar“, koju je originalno snimio sastav „Treći put“, koji su formirali članovi ranije grupe „Ružin trn“, a potom je šire afirmisao „Katapult“, poslije više od 30 godina dobila je novu verziju i nalazi se na trećem albumu „Akademije“. Sagovornik Portala ADRIA podsjeća na svoje prve susrete sa tom kompozicijom, ali i zanimljivosti koje je prate.
„Kad sam bio klinac i kad sam tek bio u povoju po pitanju muzike, znao sam da otuđim mom starom kasetofon i slušam noćni program Radio Bara. To je neka daleka 1987. ili 1988. godina. I toliko sam čekao da ta pjesma bude emitovana, jer mi se jako dopala. Kako su godine prolazile, „Katapult“ je ubrzo izdao svoj drugi album „Ulica starog pjesnika“, na kojem je izveo tu pjesmu sa Mićom Vujovićem kao glavnim pjevačem. Potom je Sančo iz „Ružinog trna“ sa Krletom iz „Generacije 5“ opet snimio remiks te pjesme. Ali, meni ništa nije bilo ljepše od te prve verzije“, istakao je on.
Kako priznaje, odavno je želio da njegov bend snimi tu pjesmu koja, u novom ruhu, predstavlja omaž pokojnom Novaku Nocu Brajnoviću, vođi „Ružinog trna“ i ocu pjevačice „Akademije“ Marije Brajović.
Kultna kompozicija u izvedbi „Akademije“ zaokružena je kvalitetnim spotom, Izvor: YouTube/AkademiA Rock Band
„Kad smo za Zeka iz „Perpera“ snimali jedan spot u Starom Baru, Marija mi je na izlasku rekla da bi htjela da pjeva „Decembar“ kao omaž tati. Onda smo stidljivo počeli da snimamo i programiramo… Morali smo Mišo i ja da budemo malo „pametni“ i da skratimo pjesmu koja u originalu traje šest minuta. Snimili smo instrumente i na kraju je miksali i producirali kod kolege Edina Dibre na Mirovici, u nekadašnjem studiju „Čardak“. Krajnji proizvod je sjajan. Moram da napomenem da je Dejo Senić iz „Bubulj produkcije“ napravio jedan izuzetan spot, da je za logistiku bio zadužen Miodrag Tanjo Masoničić, dugogodišnji vođa izviđača Bara i veliki Nocov prijatelj. I neke gradske firme učestvovale su u sponzorisanju. To je, u stvari, bio poklon gradu od nas i od Deja Senića. Eto, 1991. je bila posljednja verzija i poslije više od tri decenije napravljena je nova verzija. E sad, neko pita zašto nismo išli ukorak s vremenom i napravili novi aranžman. Ali, original je original. Marija je pjevala umjesto Sanča, produkcija je malo bolja, ali pjesma je ostala ista. Da je to slučajno snimilo „Bijelo dugme“ ili „Parni Valjak“, to bi bilo u rangu njihovih najvećih hitova“, smatra Gagović.
Nakon 40 godina karijere, grupi „AkademiA“, po riječima gitariste i vokala, imponuje to što u svom gradu uživa status kultnog benda. Drago im je i to što je lokalna scena izuzetno dinamična, imajući u vidu i autorska ostvarenja bendova „Grimm“ i „9“. Poručuje da će ostati vjerni zvuku osamdesetih, kao produkcijski i kreativno najjačoj eri rokenrola. Kada je riječ o novim izdanjima, publika može očekivati singlove, a u perspektivi je i objavljivanje kompilacijskog albuma. „AkademiA“, kako ističe, želi da ostavi i diskografski trag objavljivanjem jednog izdanja na vinilu.
Trenutnu postavu grupe, pored originalnih članova i Marije Brajović, čine i Gavrilo Gajo Ugrenović (vokal) i Marko Mirković (bas gitara).
M. STANIŠIĆ











