Panika i šok zavladali su među prisutnima ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, kada je Jelena Radonjić sporne večeri 30. juna udarila automobilom dvije ženske osobe na stepeništu hrama i nanijela im teške tjelesne povrede. Jedna od njih, 28-godišnja turska državljanka Birben Kuruca, nakon saznanja da je Radonjić osuđena na dvije i po godine zatvora, odlučila je da se obrati crnogorskim medijima.
“Udarila sam glavom o stepenice i zadobila povredu glave. Imala sam posjekotine na glavi, a modrice su se pojavile po cijelom licu i tijelu. Zbog preloma kičme, ljekari nisu mogli da me operišu u bolnici u Podgorici jer je moje stanje bilo kritično. Zbog rizika od paralize i trajnog invaliditeta, prebačena sam u svoju zemlju helikopterom. Međutim, tokom operacije, ili su odbacili ili su izgubili polovinu moje ključne kosti”, priča ona.
Navodi da joj je u incidentu slomljena lijeva noga, čašica koljena, kičma, ruka i ključna kost, zbog čega je protiv Jelene Radonjić podnijela krivičnu prijavu. Presuda od dvije i po godine zatvora, kaže, nije zadovoljavajuća za žrtve.
“Pravno, i zbog činjenice da je dovela živote svih u ozbiljnu opasnost, kaznu od dvije i po godine smatramo preniskom, pa smo se moj tužilac, advokat i ja žalili na odluku. Pošto ni ja niti bilo ko drugi tamo nismo imali nikakvu krivicu, ova žena je u suštini pokušavala da nas ubije”, smatra ona.
Žrtva incidenta je i crnogorska državljanka koja je pretrpjela povrede kičme i vrata te doživjela stres zbog koga se morala obratiti psihologu. Njen advokat, Boban Vujović, otkriva da ni on, ni njegova branjenica nisu dobili poziv za glavni pretres, što je samo jedna od nepravilnosti vezanih za ovo suđenje.
“Mi smo za presudu saznali iz medija. Sama činjenica da ja kao punomoćnik oštećene i oštećena nismo pozvani i nismo učestvovali u postupku otvara ozbiljna pitanja u vezi sa samom zakonitošću cjelokupnog postupka”, kaže on.
Radonjić je prvostepeno osuđena na dvije i po godine zatvora za teška djela protiv opšte sigurnosti. Vujović ističe da nije zadovoljan ovakvom presudom, posebno imajući u vidu okolnosti pod kojima je krivično djelo izvršeno te posljedice koje su nastupile.
“Optuženoj je izrečen faktički zakonski minimum. Međutim, smatram da je to preblaga presuda ako se ima u vidu sam način izvršenja krivičnog djela, gdje je samo pukom srećom izbjegnuta tragedija sa nesagledivim posljedicama, da je optužena prema optužnici, prije izvršenja krivičnog djela, uzela opojnu drogu kokain i sedative. Zatim, činjenica da su teške posljedice nastupile po oštećene, da će jedna od njih ostati trajni invalid”, ukazuje advokat.
Činjenica da je Radonjić već osuđivana, tvrdi Vujović, predstavlja dodatnu otežavajuću okolnost.
“Okrivljena je osuđivana pravosnažno četiri puta: tri puta za nasilje u porodici, gdje joj je izrečena jednom uslovna osuda, zatim kazne zatvora u prostorijama u kojima živi, i takođe što je simptomatično, za krivično djelo ugrožavanje bezbjednosti saobraćaja, a znamo da je ovo krivično djelo izvršila upravljajući motornim vozilom. Takođe, i za to krivično djelo je dobila kaznu zatvora u prostorijama u kojima živi”, dodaje on.
Vujović zaključuje da je sud morao uzeti u obzir činjenicu da je Radonjić svjesno konzumirala opasnu kombinaciju psihoaktivnih supstanci te sebe dovela u stanje bitno smanjene sposobnosti rasuđivanja. Tvrdi da nepozivanje oštećene i njenog branioca na ročište povlači za sobom disciplinsku odgovornost sudije te da će, nakon upoznavanja sa spisima predmeta, najvjerovatnije podnijeti i žalbu na presudu, budući da je, kako kaže, u pitanju krajnje selektivan pristup.
