„Prema istraživanjima, govori se o periodu između 13 i 16 godina. To je izazovan razvojni period za mlade, koji intenzivno traže identitet, sigurnost, osjećaj pripadnosti, ali i potvrdu i validaciju od strane vršnjaka. Vršnjaci imaju veliki uticaj na to da li će mlada osoba početi da eksperimentiše sa psihoaktivnim supstancama. Važan je i utucaj porodice, ali i društva i zajednice. Ako nemate u porodici adekvatno postavljene granice, ako nemate sigurnost, emocionalnu podršku i otvorenu komunikaciju imaćete veliki uticaj vršnjačke grupe“, naglasila je naša sagovornica.
Raščanin Radičević kaže da roditelji možda nemaju dovoljno informacija koje su posljedice korišćenja psihoaktivnih supstanca.
„Ne postoje lake i teške droge, svaka droga je vrlo opasna. Takođe, manjka nam otvorena komunikacija roditelja i djeteta zbog ubrzanog tempa života. Treba nam, nekako, i vještina roditeljskih. Stalno govorim da nam treba edukacija šta je roditeljstvo. Vidimo da roditeljima trebaju vještine otvorene komunikacije i razumijevanja. Samo na taj način možemo da spriječimo da ne dođe do korišćenja psihoaktivnih supstanci“, podvukla je Raščanin Radičević.
Prema njenim riječima, često se kaže da je roditelj zadnji koji sazna da njegovo dijete koristi psihoaktivne supstance.
„Ne, roditelj je zadnji koji prizna da se nešto dešava sa njegovim dijetetom. Čini mi se da često posmatramo neke stvari kao „to je pubertet, adolescencija…“ Ako ste povezani sa svojim dijetetom vrlo dobro znate da se nešto dešava. Dolazi do, možda, popuštanja u uspjehu u školi, povlačenja, promjene društva koje vi ne poznajete… Česti su izlasci i telefonski pozivi, dijete izlazi da vi ne bi čuli šta on razgovara. To roditelj mora da vidi i zato kažem da je roditelj zadnji koji prizna da se nešto dešava jer to mora znati. Bitno je da dijete ne osuđujemo i da mu pružimo podršku. Nama manjka sistema podrške djeci koja koriste psihoaktivne supstance. Ne kažem da ih nema, ali vrlo malo ih ima. Imamo vrlo malo stručnjaka koji se bave ovom tamom, koji su usko specijalizovani i koji mogu da pruže pomoć roditeljima, djeci i cijeloj zajednici“, zaključuje Raščanin Radičević.
Pogledajte cijeli razgovor:











