Ona je istakla da je Međunarodni dan djece prilika da se podsjetimo da svako dijete mora imati pravo na dostojanstven život, jednake šanse, sigurnost, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i uslove za zdrav razvoj.
“Položaj ove djece mogao bi biti značajno bolji kada bi institucije omogućile sistemsku podršku i obezbijedile im makar približno jednake mogućnosti koje imaju njihovi vršnjaci. Najveći broj djece u Crnoj Gori prima dječiji dodatak u iznosu od oko 30 eura, bez obzira na prihode porodice u kojoj žive. Takav model ne doprinosi smanjenju dječjeg siromaštva niti pravi razliku između porodica koje žive u teškoj materijalnoj situaciji i onih koje nijesu socijalno ugrožene”, ukazala je Medojević.
Kako je dodala, djeca iz siromašnih porodica, djeca sa smetnjama u razvoju, kao i djeca iz romske i egipćanske zajednice, najčešće imaju najmanji pristup osnovnim uslugama i mogućnostima.
“Istovremeno, gotovo polovina građana Crne Gore, tačnije 47,9 odsto, ne može podnijeti iznenadne finansijske troškove, dok 22,3 odsto građana redovno ne uspijeva da plati stanarinu ili rate kredita. Većina zaposlenih nema prosječnu zaradu, a za pokrivanje minimalne potrošačke korpe potrebne su najmanje dvije prosječne plate”, navela je Medojević.
Zbog toga, istakla je, pomoć porodicama sa djecom mora biti sistemska, kontinuirana i usmjerena prema stvarnim potrebama.
“Dječiji dodatak mora biti u korelaciji sa prihodima porodice kako bi imao stvarni efekat na smanjenje siromaštva među djecom. Jednokratna novčana pomoć, kao gotovo jedina mjera podrške, nije dovoljna. Ograničena je na svega dva puta godišnje, a njena visina zavisi od procjene socijalnog radnika i raspoloživih sredstava. Svakodnevne i svakomjesečne potrebe djece ne mogu se rješavati povremenim i nedovoljnim nadoknadama”, naglasila je Medojević.
Kako je kazala, neophodno je razvijati i trajne modele podrške:
- subvencije za kiriju, u skladu sa stepenom ugroženosti porodice;
- redovnu pomoć u hrani i higijenskim sredstvima kroz lokalne zajednice i resorno ministarstvo;
- zdrav i besplatan školski obrok;
- besplatne udžbenike do završetka školovanja;
- dostupne osnovne usluge, aktivnosti i podršku za djecu iz siromašnih porodica.
“Sve navedeno mora postati standard socijalne zaštite, a ne povremena pomoć. Budžetska izdvajanja koja se opredjeljuju za materijalno obezbjeđenje značajno su smanjena (za ovu godinu čak pola miliona eura)”, navela je, dodajući da je su to ograničavajući faktori u garantovanju prava djece na odgovarajući standard života i osnovnu sigurnost prihoda.
Ne postoji, rekla je, zvanično definisan minimalni paket usluga koje treba da obezbijedi sistem socijalne zaštite kako bi osiguralo da je odgovarajuća kombinacija usluga dostupna svakom djetetu kome je potrebna podrška.
“Nedovoljna pažnja se u javnim politikama posvećuje tome kako percepcija stigmatizacije djece može da proističe iz siromaštva i da dodatno jača uticaj siromaštva. Potrebno je osigurati progresivno povećanje obuhvata jedinog socijalnog davanja namijenjenog siromašnima zajedno sa dječjim dodatkom za svu djecu koja žive ispod linije siromaštva”, smatra ona.
Banka hrane Crne Gore poziva nadležne institucije da borbu protiv dječjeg siromaštva postave među prioritete javnih politika, jer ulaganje u djecu predstavlja ulaganje u budućnost cijelog društva.
“Nijedno dijete ne smije odrastati gladno, bez osnovnih uslova za život i bez jednake šanse za budućnost”, zaključila je Medojević.
Međunarodni dan djece, 1. jun, proglašen je na Prvoj svjetskoj konferenciji o dobrobiti djece, održanoj 1925. godine u Ženevi. Taj datum je zvanično prihvaćen u međunarodnoj zajednici 1950. godine.











