“Takva situacija je i među najmlađom populacijom. U Evropi smo među prvih šest zemalja. Svi ti brojevi moraju da nas upozore da je krajnje vrijeme da se preduzmu određene mjere. Gojaznost je bolest, ali, izaziva i dugi niz drugih bolesti, prije svih kardiovaskularne, respiratorne, digestivne, bolesti lokomotornog aparata… Takođe, može da doprinese smanjenju kognitivnih funkcija, pojavi depresije, na kraju i samoj smrti”, upozorio je Krnjević.

Multisektorsko djelovanje je najvažnije, jer se gojaznost ne tiče samo zdravstvenog sistema.

“Moramo pristupiti koristeći kapacitete naših medicinskih i školskih institucija, te krovnih institucija, poput Ministarstva zdravlja i Ministarstva prosvjete. Od malih nogu, djecu bi trebalo uputiti na zdrave načine ishrane i upražnjavanje fizičke aktivnosti, koja je danas i te kako zapostavljena”, naveo je Krnjević.

Zdrava ishrana podrazumijeva tri do pet obroka dnevno, izbalansiranih obroka sa ravnomjernim unosom ugljenih hidrata, proteina i masti.

“Obroke ne treba izbjegavati i ne smijemo gladovati ukoliko se nijesmo konsultovali sa stručnim licem. Nije poželjno koristiti nikakva medikamentozna sredstva koja se reklamiraju u svrhu smanjenja tjelesne težine ili smanjenja gojaznosti. Većina tih preparata ili nema efekta ili može izazvati kontraefekat, to jest, može pogoršati zdravlje”, ukazao je Krnjević.

Moramo se vratiti principima zdrave ishrane, korišćenju povrća i voća, koje djeca sve manje konzumiraju.

Neophodno je i organizovati niz edukativnih radionica ili predavanja na kojima djecu možemo upoznati sa problemom gojaznosti i posljedicama po zdravlje.

Prema riječimr Krnjevića, mora postojati Nacionalna strategija, koja će dati prave smjernice kako se danas nositi sa gojaznošću kao pandemijskom pošasti savremenog svijeta.

Postoji više mjera za liječenje gojaznosti, a hirurgija je na kraju, rekao je opšti i abdominalni hirurg u Kliničkom centru CG dr sc. medicine Miljan Zindović.

“Indikacije za hirurško liječenje su revidirane, prvo od Američkog udruženja za borbu protiv gojaznosti, a kasnije i od ostalih. Ranije je indeks tjelesne mase bio 35 do 40 sa komobirditetima, to jest sa bolestima koje su prouzrokovane gojaznošću, ili 40 i više bez tih bolesti. Sada je indikacija za hirurško liječenje indeks tjelesne mase od 30 do 35 sa komobirditetima, a bez njih preko 35. Takođe, zbog pandemije gojaznosti, postoje individualni slučajevi kada se pacijenti mogu operisati u starijoj životnoj dobi, čak i maloljetnici. Hirurško liječenje podrazumijeva više operativnih procedura i stvar je multidisciplinarnog pristupa i kompleksne pripreme prije operacije. Redukcija tjelesne težine je individualna i zavisi od tipa procedure koja je izvedena. Zavisi od indeksa tjelesne mase, odnosno od pacijenta, tako da pojedini pacijenti veoma brzo gube kilograme, a kod drugih je to dugoročno i polako. Najčešće se prvi presjek očekuje u šest mjeseci, a kasnije, nakon godinu”, objasnio je Zindović.

Kako je rekao, imaju pacijente koji su izgubili od 50 do 70 kilograma, a ukoliko su slabije građe – mogu imati veliki indeks tjelesne mase.

“Mogu izgubiti manji broj kilograma u odnosu na to. Ali, važno je da dostignu svoju idealnu težinu. Samim gubitkom kilograma, pacijenti koji su imali oboljenja prouzrokovana gojaznošću, rješavaju ta oboljenja. Oslobode se ljekova za dijabetes, hipertenziju, muskuloskeletni sistem”, kazao je Zindović.

U Kliničkom centru Crne Gore dosad je urađeno više od 70 barijatrijskih operacija (operacija gojaznosti) i jedan broj revizionih procedura za pacijente koji su operisani u drugim centrima, zaključio je Zindović.