Psiholog Al Ammar Kašić kaže da ljudi traže pomoć nakon što “izgore”, ali i da su ljudi jako izolovani zbog različitih faktora.

“Možda su neka ljudi smatrali da je bliskost kada se okupimo i ne radimo ništa. Danas možda ljudi rade to isto, samo što koriste telefone, pa nisu toliko prisutni jedni sa drugima. Taj konktest je uvijek važno da se uzme u obzir”, kazao je Kašić.

Ističe da razgovor sa prijateljima uz kafu ima terapijski efekat.

“Nama je vrlo važno da nas neko vidi, da nas validira, da nas čuje, da nas utješi, ali razgovor sa prijateljem nije psihoterapija. Psihoterapija zahtijeva i sposobnost da možemo da budemo konfrotirani, a ne smao utješeni, da možemo da računamo na neke svoje skrivene snage, koje u tom trenutnu mi ne vidimo, ali zato terapeut može da ih prepozna i vidi. Iako su ti razgovori dio naše kulturne tradicije, oni treba da nastave da budu to, bez prave bliskosti to ne omogućuje čovjeku da bude zdrav u cjelini, ako nemamo uski krug prijatelja gdje možemo da se pojavimo”, kazao je Kašić.

Kašić smatra da Crna Gora ima elemente emocionalne zatvorenosti.

“To je vrlo važno da sagledamo kroz naš istorijski i kulturološki kontekst. Ako bismo samo uzeli posledjnih dvije hiljade godina šta se sve desilo na prostoru koji danas mi naseljavamo, bilo bi lako razumjeti zašto smo emocionalno zatvoreni. Emocije su jako važne da nas povezuju jedni sa drugima, ali takođe je važno da razumijema da u kulturama u kojima se ne osjećamo bezbjedno, one se doživljavaju kao luksuz. Ovdje mislim da u kulturi kao što je naša, gdje je jako istaknut kult ratništva i kult majčinštva, možemo da vidimo kako su muškarci često morali da prinesu na oltar svoja osjećanja, tako da njihova ranjivost nije služila mnogo za očuvanje društvenog poretka, od njih se tražilo da brane, ratuju, štite i druge stvari koje ne dozvolajvjau da budete emocionalno razvijeni, da osjećate, recimo, snažnu empatiju. Ako osjećate snažu empatiju, vi ne možete da idete u rat”, kazao je Kašić.

Više o temi pogledajte u prilogu: