Utvrđeni podzemni objekat nalazi se oko 1,6 kilometara južno od Natanza, u centralnom Iranu, a Teheran ga je 2020. godine prijavio Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) kao buduće postrojenje za sklapanje centrifuga koje se koriste u proizvodnji nuklearnog goriva.

Na pitanje da li vjeruje da je Iran u taj kompleks prebacio nuklearne centrifuge, Tramp je odgovorio da SAD “nemaju takvu potvrdu”.

“To ništa ne znači ako nemaju materijal. Mi pratimo nuklearni materijal – tu je suština”, rekao je američki predsjednik.

“Vrlo vjerovatno ćemo uskoro gađati tu oblast. I oni tu ništa ne mogu da učine. Obično to ne bih govorio. Da mislim da mogu nešto da preduzmu, nikada to ne bih javno rekao. Ali tu oblast ćemo vrlo brzo i veoma snažno gađati”, dodao je Tramp.

Sličnu izjavu Tramp je dao i prošle sedmice, kada je rekao da će SAD “vjerovatno uskoro pogoditi Pikeks”.

Si-En-En je ranije objavio, pozivajući se na izvor upoznat sa tim pitanjem, da Izrael vjeruje kako je Iran, poslije dvanaestodnevnog rata prošlog juna, prebacio napredne centrifuge i dio svojih zaliha visokoobogaćenog uranijuma u taj podzemni kompleks.

IRGC: Ni kap nafte neće proći kroz Ormuski moreuz

Iranska Revolucionarna garda (IRGC) saopštila je da su dva broda koja su pokušala da prođu kroz Ormuski moreuz zahvaćena “velikim požarima” nakon eksplozija.

U saopštenju nije precizirano da li su brodove direktno pogodile snage Revolucionarne garde ili su naišli na morske mine koje je, kako se navodi, postavio IRGC.

Na kraju saopštenja, Revolucionarna garda uputila je upozorenje da će, sve dok se nastavlja, kako navodi, “američka agresija” u regionu, Ormuski moreuz ostati zatvoren.

“Nijedna kap nafte ili gasa, niti jedan paket hemijskog đubriva neće biti izvezeni”, poručio je IRGC, prenosi Al Jazeera.

Iran ističe da je odlučan da uspostavi kontrolu nad Ormuskim moreuzom, dok Sjedinjene Američke Države insistiraju na povratku stanja na ono koje je vladalo prije izbijanja sukoba.

Kako navode iranski izvori, nijedna strana za sada ne pokazuje spremnost na ustupke, a velike razlike u stavovima Teherana i Vašingtona i dalje predstavljaju glavnu prepreku diplomatskom rješenju krize.