Piše: Rajka Raičević
Ljubivoje Ršumović napisao je da se „domovina brani ljepotom, čašću i znanjem, domovina se brani životom i lijepim vaspitanjem“. Nažalost prvi među jednakima, ali malo jednakiji jer je predsjednik, po funkciji, svih građana Jakov Milatović tako ipak ne postupa. I to upravo na mjestima gdje se predstavlja kao crnogorski predsjednik, a ne mještanin sela u Bjelopavlićima dok bere grožđe.
A zašto crnogorski predsjednik Jakov Milatović nije državnik kao njegov hrvatski kolega po funkciji Zoran Milanović? Zato što se domovina upravo brani lijepim vaspitanjem. I državničkim manirima koje na „Maksimiru“ u ponedjeljak veče crnogorski predsjednik nije pokazao da posjeduje. Na društvenim mrežama spokojno prisustvo dok se skandira „ubij Srbina“ u meču u kome nastupa crnogorska reprezentacija protiv Hrvatske, predsjednik Crne Gore izigrava, figurativno rečeno, englesku kraljicu. E, za razliku od njega, Milanović u sopstvenoj državi, uprkos činjenici da zna da će ga zbog takvih poteza „rastrzati“ i po mrežama i u političkoj areni, gospodski napusti skupove gdje se tokom obilježavanja, za tu državu značajnih praznika, emituju ustaške pjesme ili ističu ustaški simboli. Respekt. Kratko i jasno. I nije Milanović to uradio samo 31.jula 2025.godine na obilježavanju 30. godišnjice „Oluje“ tokom koje je u avgustu 1995. godine prognano oko 250.000 Srba sa svojih kućišta, a ubijeno oko 2.000. I ranije je Milanović prkosio ustaškim proslavama na mjestima gdje se on nalazio u svojstvu državnika.
A zašto je naš Milatović pristao da sluša i gleda ustaške povike protiv naroda koji u Crnoj Gori čini 33 odsto ukupnog stanovništva?! To je trećina stanovnika Crne Gore kojom Milatović predsjedava. Ali očigledno selektivno. Na mrežama kažu da ga je bilo strah. I to bi ljudski trebalo prihvatiti kao jedino moguće opravdanje za ovakav stav. Samo što ovakvo Milatovićevo ponašanje nije stav.
Iako su stajali rame uz rame, Milatović nije naučio da kada neko ustaškim poklicima govori protiv države koju predstavlja, u evropskom duhu, pruži ruku Milanoviću i napusti „Maksimir“. I tako bi osvjetlao obraz i poziciji koju obnaša. Ovako. Predsjedniče naš, nije lijepo zube oštriti samo protiv Nika Đeljošaja i Milojka Spajića i svih ostalih sa kojima nijesi saglasan unutar crnogorskih granica. Previše se putuje po svijetu i u hodu upoznaju državničko ponašanje i maniri. Usput se uči, ako se već ne zna, kako ostali državnici brane svoju domovinu. Ovako smo od toliko međunarodnih aktivnosti Milatovića, o trošku svih građana pa i ovih 33 odsto, aktivnim prisustvom dok se onako grlato ori „ubij Srbina“ vidjeli da je crnogorski predsjednik ubio i poslednju nadu da je državnik sa stavom.
I ne može se ovakvo ponašanje predsjednika pravdati sportskim događajem. Na taj sportski događaj Milatović nikada ne bi bio pozvan da nije predsjednik države niti imao prilike da bude rame uz rame sa hrvatskim kolegom. To što se na mrežama pohvalio prisustvom, ponašanjem nije opravdao pa čak ni troškove puta koji su mu i ovom prilikom platili građani bilo da su Crnogorci, Srbi, Alabanci, Hrvati, Bošnjaci, Romi…
