Ističu da Crna Gora sprovodi nepotpunu eksproprijaciju privatne zemlje.

Njihovo saopštenje prenosimo integralno:

Građani iz Šavnika upozoravaju da država Crna Gora sprovodi nepotpunu eksproprijaciju privatne zemlje za infrastrukturu povezanu sa projektom Vjetropark Bijela – koji sprovodi firma Alcazar Energy Partners iz Dubaija – pri čemu se u rješenjima koja dobijaju vlasnici ne navodi jasno ni krajnji korisnik, ni konkretan projekat, ni infrastruktura zbog koje se zemlja uzima.

U jednom od rješenja, vlasniku Draganu Mandiću se za 1.571 m² zemljišta određuje naknada od svega 15 eura za period od 30 godina.

Pozivamo premijera Milojka Spajića, predsjednika Skupštine Andriju Mandića, predsjednika države Jakova Milatovića i ambasadora Evropske unije EU u Crnoj Gori Johana Satlera da hitno zaustave ovo netransparentno i nezakonito otimanje privatne svojine u korist privilegovanih investora i tajkuna i pokažu da Crna Gora pripada zajednici civilizovanih država Evrope, pred čijim vratima se nalazi. Ne može država koja je pred vratima Evropske unije EU, na svakom koraku kršiti ljudska i građanska prava i, bukvalno, otimati privatnu svojinu, a tvrditi da poštuje standarde i da joj je zakonodavstvo usklađeno sa evropskim.

Pred Upravnim sudom Crne Gore u toku je postupak po našoj žalbi na nezakonitu i neustavnu odluku Vlade o proglešenju javnog interesa. Sporna odluka Vlade donijeta je 23. decembra prošle godine bez održavanja sjednice, a na predlog ministra Slavena Radunovića, dok se u samoj odluci kao svrha navodi opšta formulacija “izgradnja elektroenergetske i putne infrastrukture”, bez obrazloženja i bez navođenja konkretnog projekta, trase, varijanti, čak i bez preciziranja da li se radi o elektroenergetskoj ili pak, putnoj infrastrukturi. U pozivima za rasprave koje nam šalje Uprava za nekretnine na čelu sa Markom Bulatovićem je naznačeno da se postupak vodi u okviru svrhe “u periodu od 30 godina”, što je očigledan pokušaj uspostavljanja trajnog, blanket režima ograničenja privatne imovine.

U rješenjima o eksproprijaciji koja su počela da stižu vlasnicima privatne svojine u Šavniku, formalno piše da se eksproprijacija vrši u korist Države Crne Gore, odnosno nadležnog Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Međutim, u procjeni vrijednosti zemljišta, koju dobijaju uz rješenja i pozive za rasprave, a koju je radila državna komisija navodi se da se postupak odnosi na infrastrukturu za potrebe Vjetroparka Bijela odnosno kompanije Alcazar Energy Partners iz Dubaija, koja realizuje ovaj projekat. Ove procjene vršila je Uprava za nekretnine na zahtjev Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, u nekoliko navrata prošle godine, i tamo se jasno navodi da se procjena vrši za potrebe Vjetro parka Bijela.

Država se, dakle, pojavljuje kao formalni nosilac eksproprijacije, dok dokumentacija pokazuje da se zemlja građana opterećuje za infrastrukturu privatnog energetskog projekta. Dodatno, za ovu eksproprijaciju novac je deponovalo Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, a u  rješenjima vlasnicima nije jasno navedeno da se njihova zemlja opterećuje za potrebe Vjetroparka Bijela, niti se jasno navodi ko je stvarni korisnik infrastrukture. Građanima se zemlja uzima na 30 godina, za simbolične iznose koje plaća država, kroz postupak u kojem je privatni interes sakriven iza države.

Ovo nije zelena tranzicija. Ovo je model u kojem država uzima privatnu imovinu građana za potrebe privatnih energetskih projekata, bez transparentnosti i bez pravične zaštite vlasnika. Crna Gora poslednjih mjeseci najavljuje eksploziju gradnje vjetro, solarnih i malih hidro elektrana u okviru agende Energetske tranzicije, što ne sporimo.

Sporimo da se zelena tranzicija u Crnoj Gori sprovodi na način da od nje korist imaju samo privatni investitori i povezana lica, a da cijenu platimo mi građani, proroda, zaštićena područja, lokalne zajednice kojima se uništavaju razvojne mogućnosti, turizam, i de fakto podstiče raseljavanje i ovo malo ljudi što je ostalo u ruralnim područjima.

Zbog toga javno tražimo od Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori i ambasadora Johana Satlera da se hitno izjasne da li Evropska unija smatra prihvatljivim da država kandidat za članstvo u EU koristi mehanizam javnog interesa i eksproprijacije kako bi privatnu zemlju građana stavila u funkciju privatnog energetskog projekta, bez pune transparentnosti, bez jasnog navođenja krajnjeg korisnika u rješenjima i uz naknade koje u konkretnom slučaju iznose svega 15 eura za 30 godina.

Tražimo da Delegacija EU ovaj slučaj registruje kao ozbiljan problem u procesu evropskih integracija Crne Gore, jer se ne radi samo o lokalnom sporu niti o pojedinačnoj parceli, već o modelu u kojem se pod izgovorom zelene tranzicije privatna imovina građana opterećuje državnom prinudom, dok se stvarni privatni interes skriva iza opštih formulacija o “elektroenergetskoj i putnoj infrastrukturi”.

Ovaj slučaj mora biti tretiran kao pitanje vladavine prava, zaštite privatne svojine, prava na djelotvoran pravni lijek, transparentnosti javne uprave, zaštite lokalnih zajednica, pristupa informacijama i usklađenosti Crne Gore sa evropskim standardima u oblasti životne sredine, energetike i osnovnih prava.

Posebno tražimo da Delegacija EU od Vlade Crne Gore zatraži jasne odgovore:

• za koji konkretan projekat se zemljište u Šavniku nepotpuno ekspropriše;
• ko je stvarni krajnji korisnik infrastrukture;
• zašto se u rješenjima vlasnicima ne navodi Vjetropark Bijela / Alcazar Energy Partners;
• zašto se privatna zemlja opterećuje na 30 godina uz naknade od 15 eura;
• zašto se postupci nastavljaju dok je odluka Vlade o proglašenju javnog interesa osporena pred Upravnim sudom;
• da li će međunarodni finansijeri, uključujući Evropsku banku za obnovu i razvoj (EBRD), podržati projekte koji se oslanjaju na ovakav način uzimanja privatne zemlje.
• da li se ovakav model državne prinude u korist privatnih energetskih projekata smatra prihvatljivim za zemlju koja tvrdi da je pred vratima Evropske unije.

Od ambasadora Satlera tražimo jasan javni odgovor: da li bi ovakav model bio prihvatljiv u bilo kojoj državi članici Evropske unije — da se građanima zemljište opterećuje na 30 godina za simbolične iznose, pod formalnim imenom države, dok se stvarni privatni korisnik i konkretna infrastruktura ne navode jasno u rješenjima koja vlasnici dobijaju.

Ako je odgovor ne, onda ne može biti prihvatljivo ni u Crnoj Gori.